Ajnija Omerović se 11. jula zauvijek oprašta od oca i dvojice braće
Tijela trojice Halilovića pronađena su u različitim masovnim grobnicama. Ne svaki od njih u drugoj grobnici, već je svako od tijela bilo "razbacano" u različitim grobnicama. To je još jedna bolna istina za porodicu. Njihova tijela su i nakon smrti raskomadali, premiještali, zatrpavali da ih supruga, majka i sestre nikada ne pronađu.
Ovog 11. jula i Halilovićima će biti klanjana dženaza. Ovog 11. jula Ajnija i njena porodica će napokon znati gdje je mezar oca i sinova.
"Njihove kosti su pronađene skupa, u istim grobnicama, ali moja porodica ne zna, niti mi to iko od istražitelja koji su našli tijela može reći, da li su oni zajedno ubijeni. Ono to se dešavalo znaju samo oni koji su ubistva počinili. Kosti moga oca i moje braće su pronađene u grobnicama Pilica, Glogova, Zeleni Jadar... Zato je potraga za njima tako dugo trajala, jer su se pojavile neke sitne kosti, pa su godinama stajale u centru za identifikaciju u Tuzli. Kako su ubijeni i da li su zajedno ubijeni, to nikako ne može reći, osim onih koji su krivi za njihovu smrt", kaže Ajnija.
Porodica je pristala da se Halilovići sahrane iako skeleti nisu kompletirani. Ukoliko naknadno budu pronađe i ostale kosti, zakopat će ih u Potočarima.
"Iako ne znamo kako su ubijeni i gdje tačno, ali mene uvijek drži taj osjećaj da su sva trojica zajedno ubijeni. Otac je bio takav da sumnjam da je dozvolio da ih razdvoje. Postoje neke naznake kako su ubijeni u Kravici. I kada idem tamo, kada se obilježavaju godišnjice, i kada govore ljudi o svemu tome, ja zapamtim vrlo malo. Ne znam, možda psihički ne budem spremna da prihvatim neke stvari", dodaje Omerović.
Sjećanja na oca i braću su vrlo živa, ali Ajnija nam priča da joj teško pada to što ne zna gotovo ništa o posljednjim danima njihovih života.
"Vjerujte da ja nemam nikakvu informaciju o tome. Jedan čovjek koji sada živi u Americi je mom rođaku ispričao da ih je vidio nakon pada jednog mjesta, da nisu bili ni ranjeni, ali osim toga ništa više ne znamo. Pitanje je da li je i to tačno, da li se ljudi u takvim momentima i nakon svega mogu sjetiti šta i koga tačno su vidjeli. Sam Bog dragi zna šta je i kako bilo", kaže Omerović.
S Džemalom i njegovim sinovima je bio i njegov brat, Ajnijin amidža. Međutim, njegovo tijelo je pronađeno u sasvim drugoj grobnici.
"Amidža je pokopan u Potočarima prije pet godina. Sada ćemo ukopati oca i braću. Nemam više braće, imala sam njih dvojicu, ostala mi je još sestra. Ona živi u Njemačkoj, a majka i ja sada živimo u Vogošći", dodaje Ajnija drhtavim glasom.
Ona i njena porodica su inače iz Bratunca, a u Srebrenici su proveli cijeli rat. Sve do njenog pada.
"Kada smo izašli iz Srebrenice ja sam bila s kćerkom, bebom starom tek 36 dana", dodaje.
Ajnija i njena porodica ovih dana ponovo proživljavaju bol zbog nestanka najmilijih. Ovih dana njen otac i braća ponovo umiru, ali će sada bar imati mezar na kojem će im porodica moći proučiti Fatihu.
