Čija je ovo sramota?
0

FOTO+VIDEO / Srebrenica je grad duhova

Piše: Tatjana Sekulić, Foto i video: Davorin Sekulić
U centru grada nema nikoga (Foto: Davorin Sekulić/Sarajevo-x.com)
Srebrenica je pusta. Čini se da u tom gradu niko ne živi. Na ulicama su jedino psi koji očajnički tragaju za ostacima hrane. Sivilo se nadvilo nad gradićem na istoku Bosne. Ruševine pričaju tragediju. Srebrenica je grad duhova.

Pred 11. juli, dan sjećanja na genocid, o Srebrenici svi pričaju. U grad dolaze ljudi koji su tu nekada živjeli, dolaze ljudi iz cijelog svijeta, pristižu političari donoseći vreće pune obećanja.

I svi odlaze...

Prošetali smo Srebrenicom, gradom koji je simbol bh. tragedije, ali i simbol trenutnog stanja u našoj državi.

Nekoliko hiljada stanovnika danas tu živi. Ali, tiho je. U tišini odzvanjaju koraci malobrojnih prolaznika. Mir povremeno poremeti zvuk motorne pile ili sjekire dok udara u drvo.

Oni koji nemaju gdje otići iz Srebrenice tokom hladnih zimskih dana pripremaju se za mjesece koji dolaze. U gradu nema centralnog grijanja. Igrališta ispred zgrada pretvaraju se u odlagališta za drva. Svakako i nema djece koja bi se tu igrala.

Šetajući kroz Srebrenicu ka centru grada primijetit ćete "obnovljene" zgrade. Da, samo izgledaju tako. Fasada je dopola urađena, krov zakrpljen, a uđete li u haustor shvatit ćete kakvo je stvarno stanje.

U deseterospratnicama lift ne radi. Stariji ljudi, koji uglavnom i naseljavaju Srebrenicu, moraju se penjati do stanova na petom, sedmom ili osmom spratu. Zbog toga mnogi od njih ne izađu iz doma i po nekoliko mjeseci.

Ni u centru grada nema nikoga. Na pijaci su otvorena samo dva štanda, ali kupaca nema. Kafići rade, ali su prazni.

Mladi u Srebrenici se uglavnom okupljaju u Omladinskom centru. Njih nije briga za vjeru i naciju, žele normalan život. U rodnom gradu ga nemaju i stoga je njihov pogled uperen u daljine. Čekaju prvu priliku da odu. Ko bi ih krivio za to?

A, koliko je novca stiglo u Srebrenicu?! Gdje je uložen? U taj grad sigurno nije. Ljudi ne rade, jer nemaju gdje. Svaka poslovna ideja u tom gradu propada. Čak je i pekara zatvorena jer nisu imali kome prodavati hljeb.

Putevi nisu popravljeni, zgrade prokišnjavaju, liftovi ne rade, osvrnete li se vidjet ćete samo korov i ruševine. Gradom ne odzvanja smijeh, čuje se samo zavijanje gladnih pasa, brujanje pile, ili brujanje motora nekog starog automobila koji povremeno prođe ulicom.

Uostalom, pogledajte fotografije i video.