{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Srbija skriva još dokaza o zločinu u Srebrenici"

S
8.4.2010. u 08:05
0
11
"Srbija skriva još dokaza o zločinu u Srebrenici"
0
"Srbija skriva još dokaza o zločinu u Srebrenici"
Geoffrey Nice, bivši tužilac Haškog tribunala
Bivši tužilac Haškog tribunala u predmetu protiv Slobodana Miloševića, u ekskluzivnom intervjuu za web portal Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike izjavio je kako je bilo sasvim dovoljno dokaza da se Miloševića osudi, da nije došlo do njegove iznenadne smrti. Uprkos brojnim dokazima kojima je Tužilaštvo imalo pristupa, on tvrdi da postoji dosta dokumenata koje zvanični Beograd još uvijek krije, a koji ga inkriminiraju, posebno u pogledu genocida u Srebrenici.
"Bilo bi pogrešno u ovom momentu pokušati suditi o krivnji ili nevinosti. No, korisno je podsjetiti da je na kraju iznošenja dokaza od strane Tužilaštva donesena međupresuda u kojoj su suci presudili da postoji dovoljno dokaza za slučaj po gotovo svim tačkama optužnice, oslobađajući Miloševića samo za one dijelove optužbe za koje Tužilaštvo nije niti izvelo dokaze za vrijeme svog dijela suđenja. U nastavku suđenja ništa u dokazima njegove odbrane, po mom mišljenju, nije ugrozilo optužnicu nego su u tom dijelu suđenja dokazi tužilaštva bili samo još bolje potvrđeni i potkrijepljeni.

Ja nikada nisam niti očekivao da bi sudsko vijeće mogao osuditi Miloševića po svim tačkama optužnice. Recimo, optužba za genocid je dovela do podjele mišljenja među sucima kod donošenja međupresude. Jedan sudac, u manjini, je smatrao da nije bilo dovoljno dokaza za najteži oblik odgovornost za genocid, ali dovoljno dokaza za jedan lakši oblik odgovornosti za genocida. Druga dva suca, znači većinskim principom, su odlučila da postoji dovoljno dokaza za nastavak suđenja za sve tačke optužnice koje su ga teretile, uključujući i sve oblike odgovornosti za genocid", izjavio je Nice u intervjuu za KBSA.

Odgovoran je bio Milošević, ali i država koju je vodio

"Individualna krivična odgovornosti kada su u pitanju masovni zločini i političko nasilje, uvijek uključuje i krivičnu odgovornost i pojedinaca ali i same države odnosno državnih unstitucija. Nažalost, Tužilaštvo Haškog tribunala nije optužilo sve najvažnije saradnike Miloševića iz samog vrha srpskog rukovodstva tokom rata u Bosni, dakle, kada se genocid u Srebrenici dogodio. Tribunal je optužio generala Momčila Perišića, načelnika štaba Vojske Jugoslavije, zajedno sa nekim drugim vojnim i paravojnim dužnosnicima. Ova suđenja još uvijek nisu završena, a pored toga oni nisu optuženi za sve oblika genocida u Bosni, pa im se sudi na ograničen način, uglavnom za pomaganje i podržavanje genocida. Poznato je naravno i to da je Milošević radio ponekad iza leđa drugih na vlasti i tako zaobilazio vojni lanac zapovjedanja.

No, nemoguće je zamisliti ovakav razmjer prisutnosti srpskih snaga u Bosni bez znanja i saglasnosti i Miloševića i njegovih političkih i vojnih saradnika. To je bilo izraženo i u njegovoj optužnici i u optužnicama njegovih najbližih saradnika preko pravne teorije o "udruženom zločinačkom pothvatu". Pojedinci koji su identificirani u optužnicama da su, de jure ili de facto, bili dio uskog kruga oko Miloševića, snose dio krivične odgovornosti kao članovi UZP. To su mahom pojedinci koji su radili u državnim institucijama na razini Federacije, na razini republika Srbije i Crne Gore, ili pak na razini Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Neki od njih su imenovani u dvije od tri optužnice protiv Miloševića, ali samo neki su na kraju bili i optuženi", navodi gdin Nice.

MSP nije koristio sve dokumente u tužbi za genocid

Na pitanje "zašto svi relevantni dokazi nisu izvedeni na suđenju Miloševića i nekim drugima kojima se sudi pred Tribunalom, bili dostupni Međunarodnom sudu pravde u tužbi za genocid BiH protiv Srbije i Crne Gore", bivši tužilac Nice daje sljedeće obrazloženje:

"Materijal na koji Vi mislite, su u prvom redu materijali Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) koji su identificirani i na kraju dostavljeni timu kao rezultat iznimnog i nadahnutog rada jednog vrhunskog istraživača u procesu protiv Miloševića.
Te materijale, jednom identificirane od strane tužilaštva, je Srbija morala po nalogu suda dostaviti, i nije postojao niti jedan dobar razlog da se ti dokumenti kriju od očiju javnosti. Sporazumom između sad bivše glavne tužiteljice i Srbije najvažniji dijelovi dokumenta su zacrnjeni i time sakriveni od javnosti, tako da je cjelokupni sadržaj poznat samo malom broju advokata, analitičara i sudaca na Tribunalu, koji su bili u mogućnosti imati uvid u te dokumenate u cjelosti.

Korisno je naglasiti da bi u slučaju Milošević cjelokupni sadržaj tih dokumenata, uključujući zacrnjene dijelove, bio uzet u obzir kod donošenja presude da je slučaj završen. Međunarodni sud pravde (MSP) je, vjerujem, mogao zatražili puni pristup dokumentima. Jednostavno mi je neshvatljivo da se umjesto toga radilo na reduciranim tj. zacrnjenim verzijama kako je ih je već u javnost iznio Haški tribunal. Naravno da je bilo logično da inicijativa za potraživanje cjelokupne kolekcije VSO dokumenata trebala potekne od strane pravnog tima Bosne. Ja ne znam da li se to dogodilo.

Postoji još dokaza za Srebrenicu

"Prvo, važno je napomenuti da Srbija nije predala Tužilaštvu tribunal kompletne VSO zapise. Naprimjer, za 1995. godinu tužilaštvo je primilo zapise od samo pola održanih sjednica VSO-a. Nadalje, od ostalih zapisa VSO-a koje je Tribunal dobio od Srbije nisu sve sjednice bile zabilježene u obliku stenograma, nego su dostavljene u obliku sažetih bilješki. Znači u obliku kraćem od stenograma, a dužem od zapisnika. Po datumima sastanaka koji nisu uopće dostavljeni se da zaključiti da to značajni sastanci jer su se odnosili na razdoblje pred, za vrijeme i poslije masakra u Srebrenici.

Potpuna dokumentacija o tim sastancima tek treba da se locira. U isto vrijeme, ovi dokumenti, bez obzira na svoj neupitni značaj, ne predstavljaju samo dokazni materijal, koji će objasniti jednom i za sva vremena šta se u stvari dogodilo i ko je tačno kriv. Oni isto tako pružaju uvid u potpuniji kontekst u kojemu su se zločini događali, ali isto su to svjedočanstva o riječima izrečenim na sjednicama od strane Miloševića i ostalih prisutnih.

Međutim i u svom nepotpunom obliku ovi materijali će ukazivati svima zainteresiranim na druge dokumente koji se spominju na sastancima VSO-a, koji nisu ranije bili identificirani. Dalje, treba imati na umu da postoje i druge zaštićene kolekcije dokumenta kao i pojedinačni dokumenti koji su bili, i još uvijek su, zaštićeni direktnim dogovorom između Beograda i bivše glavne tužiteljice, odnosno te dokumente nije zaštitilo sudsko vijeće. Ove dokumente nije jednostavno identificirati, ali ako Bosna i Hercegovina odluči da ponovno otvori slučaju na MSP-u biće neophodno inventarizirati i tražiti bilo od Srbije bilo od Haškog tribunal sve relevantne dokumente", kazao je bivši tužilac Geoffrey Nice u opširnom intervjuu za KBSA (www.kbsa2000kbs.org) kojeg je pripremio autor i publicista Nihad Krupić.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: