Kako je navela predsjednica Suda, nije se moglo utvrditi da su državni organi tužene strane, bivše SRJ, učestvovali u genocidu u Srebrenici, pri čemu RS i Vojska RS nisu bili organi SRJ.
Sud također nije imao dokaza da su Ratko Mladić i drugi oficiri bili oficiri odgovorne strane, niti da je Mladić bio takav oficir.
Nema sumnje da je SRJ davala značajnu pomoć RS, uključujući plaće oficirima, ali ih, navela je Higgins, to ne čini "organima SRJ".
Sud je zauzeo stav da u tom trenutku nije postojala potpuna ovisnost o tuženoj strani.
Higgins je navela da je značajna pomoć dolazila iz SRJ u RS tokom rata u BiH, ali nije dokazano da su zločini u Srebrenici izvršeni resursima dobijenim od SRJ. Također, kazala je Higgins, nije ustanovljeno da su vlasti SRJ davale pomoć organima RS kada im je bilo jasno da će se genocid izvršiti ili kada je genocid počeo.
Međutim, Sud je zauzeo stav da je tokom perioda kada je izvršen genocid u Srebrenici SRJ bila u poziciji utjecaja nad bosanskim Srbima koji su izvršili genocid.
Higgins je kazala da rukovodstvo SRJ nije moglo da ne bude svjesno visokog rizika pred događaje u Srebrenici i njeni organi trebali su učiniti sve napore da spriječe tragične događaje. Rukovodstvo SRJ je bilo potpuno svjesno klime i mržnje koja je vladala oko Srebrenice, iako nije poznato da je bilo upoznato s odlukom da se počini genocid.
S obzirom na sve aktivnosti i Miloševićeve opservacije s Mladićem, jasno je da je tadašnjem lideru bila poznata opasnost.
Rukovodstvo SRJ nije učinilo ništa na sprečavanju genocida, tvrdeći da je bespomoćno, što ne odgovara stvarnom stanju, kazala je Higgins.
SR Jugoslavija također je prekršila obaveze iz Konvencije koje se odnose na kažnjavanje djela genocida, posebno što veliki broj informacija pokazuje da je Ratko Mladić bio na teritoriju tužene strane u znatnom periodu u više navrata, a da nije uhapšen.
Tužena strana je također prekršila svoje obaveze ne provodeći privremene mjere koje je naložio ovaj Sud 1993. godine kako bi se spriječio zločin genocida.
Kako je Higgins saopćila u prvom dijelu današnjeg čitanja presude, sudije su ocijenili da nema dovoljno dokaza da je genocid počinjen na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, ali je potvrđen stav da se genocid ipak dogodio na području Srebrenice u julu 1995.
Sud je presudio da Srbija trenutno mora preduzeti mere za kažnjavanja genocida i ostalih djela iz Konvencije o genocidu, što uključuje saradnju s Haškim tribunalom.
Sud je odbio da se proglasi nenadležnim po tužbi BiH protiv Srbije za genocid i potvrdio svoju nadležnost u tom sporu, što je navodila tužena strana.
Predsjednica Suda izjavila je na početku da je Srbija formalnopravno nasljednica Srbije i Crne Gore i Jugoslavije, a da Crna Gora ne predstavlja nasljednicu državne zajednice. Srbija je, za razliku od Crne Gore, prihvatila kontinuitet sa SCG i SRJ.
