SOS Dječija sela BiH pružaju topli dom i sigurno utočište
Porodice koja se ni po čemu ne razlikuju od drugih
SOS majka Suada je već 13,5 godina dio SOS Dječijeg sela na Mojmilu. Dok razgovaramo u njenoj kući, jednoj od 16 porodičnih kuća u Dječijem selu, Mirnes i Selver se na podu igraju vojnicima i autićima, dok se Hiba i Suada za stolom nadmeću u "Ne ljuti se čovječe". Mirza se kratko družio, pa s ruksakom na leđima otišao u školu.
"Srodila sam se s njima", kaže nam SOS mama Suada i priča kako se prije rata udala i otišla u Dalmaciju, ali taj brak nije uspio pa se nakon razvoda, 1998. godine, sa četverogodišnjim djetetom vratila u Sarajevo.
"Na televiziji sam vidjela konkurs za SOS majke i odmah sam se prijavila. Moj jedini uslov je bio da moje biološko dijete živi sa mnom pod istim krovom, što su u SOS selu rado prihvatili", priča naša sagovornica, koju djeca najčešće zovu imenom.
"Imaju slobodu da me zovu kako hoće, a to najčešće bude Suada", priznaje ova blaga žena, koja im je podrška u svemu.
Otvoren je konkurs za SOS roditelje
U SOS Dječijim selima u Sarajevu i Gračanici u 29 porodica i pet kuća za mlade živi 269 djece i mladih. Svi imaju svoju majku koja je stub porodice i ovu porodicu u kojoj ima po 5-6 djece čini sigurnim utočištem za svako od njih.
Ovih dana je otvoren i konkurs za prijem novih SOS roditelja, a Aida Ganović, savjetnica za ljudske resurse, objasnila nam je proces njihovog dolaska.
"Nakon što se utvrdi da prijavljeni ispunjavaju zakonske uslove i potrebe kvalifikacije upriličimo im u našim prostorijama zajedničku prezentaciju na kojoj pokažemo šta bi bila njihova zaduženja. Nakon toga oni ispune upitnik i odgovore da li su i dalje zainteresovani. Poslije svega obavljamo klasične intervjue sa svakim pojedinačno. Potom slijedi tromjesečna teorijska obuka u selu, edukacija o tome kako djeci pomoći u procesu osamostaljivanja, a tek pri kraju, onaj ko dobije zaposlenje naredni 21 mjesec je na obuci uz mamu mentoricu", kaže Aida.
Dodaje kako ovaj dvogodišnji proces možda djeluje dug, ali da je i teorijski i praktični dio veoma važan za profiliranje SOS majke.
"Važno je naglasiti da u toku ovog procesa svaki od prijavljenih može odustati. Ako postoji šansa da se to desi, u svakom slučaju je bolje da se desi što prije zbog dugoročnih veza koje se ovdje stvaraju", objašnjava Ganović.
Iako su u SOS Dječijem selu, koristeći iskustva i dobre prakse kolega u drugim zemljama širom svijeta gdje Organizacija SOS Dječija sela djeluju, otvoreni i za dolazak SOS očeva, dosad se nijedan muškarac nije prijavio na njihove konkurse.
SOS Dječija selo brine o njima dok se ne osamostale
Životne priče djece su različite, a kako nam kaže glasnogovornica Dječijih sela Lamija Turčilo, o djeci koja će odrastati u SOS porodicama odlučuju centri za socijalni rad. U selo dolaze kada njihovi biološki roditelji više nisu živi ili po nekom osnovu izgube starateljsko pravo, bilo da je riječ o socijalnom statusu ili da nisu u stanju brinuti se o djeci.
Briga SOS majke ne prestaje ni prelaskom mladih u Kuće za mlade, koje su naredna faza u procesu brige. SOS majka je svakodnevno uključena u sve odluke koje se tiču djece, te im je direktna podrška. SOS selo o njima brine sve dok ne budu spremni da se osamostale. Nerijetko dolaze u posjetu i kad odrastu i formiraju svoje porodice.
Vodi se računa da braća i sestre žive u istoj porodici, kao što je to slučaj sa dječacima iz naše priče. Djeca su svjesna da imaju biološke roditelje ili rodbinu i često ih posjećuju.
"Mirnes, Selver i Mirza će za Bajram ići kod nane, a Hiba će sa svoja dva brata, koji su u kući za mlade, posjetiti oca. Vrlo je važno da djeca znaju ko su i odakle su, da održavaju veze", saglasni su svi u SOS Dječijem selu.
Svi koji žele pomoći ovoj organizaciji sve informacije mogu naći na njihovoj internet stranici.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
