Pod istim krovom
0

KOLUMNA / Smjena predsjednica u razredima

Piše: Ahmed Burić
Neki dan su nam smijenili predsjednicu razreda. Ona je uredna, ima najbolje ocjene, uvijek su joj sve sveske čiste, olovke zašiljene, i govori jasno. Došao sam kući, mama je rekla da su stoka, a Stari je rekao: "Kad hoćeš da budeš novinar, onda piši. Vazda je bilo da nepismeni smjenjuju pismene, ali nikad ovako. Biće da se pogrešno zove. I slobodno me citiraj."

"Od danas više nisi predsjednica razreda", tako je rekao direktor. D. je dostojanstveno predala dnevnik i disciplinsku svesku, malo odahnula i pogledala prema meni. Ja nisam smio reći ništa, nastavnik Dž. zna biti vrlo namćorast, priča se za njega da je bio svakakav dok je bio mlad, a i da se druži s bandom što se vrzma oko škole. A o bandi se ne smije govoriti ništa, oni samo dođu - i vžik.

Doduše, nisu samo kod nas smijenili predsjednicu razreda. I u šestom h, razredu do nas su smijenili predsjednicu koja se zove Hloverka. Eki, Hloverka? Meni ona nije nikad bila simpatična, gleda na nas s visine i stalno provocira, a sjedi desno, prva klupa do vrata, piše desnom, i stalno govori da je najbolje u Engleskoj i njezinim kolonijama, jer je volan desno, i vozi se desnom stranom trake. I prema profesorima je "cico-maco", a prema raji bezobrazna.

Ali, ne brinem ja o njihovom razredu, imaju oni većih problema: tamo je, naime, blagajnik, ukrao neke pare za ekskurziju, ali je ispalo da nije sam, već da ima pomagače. Kažu da je stvar došla do komšinice Jadranke koja radi u ministarstvu. Moj Stari je za nju ispočetka mislio da je slaba domaćica, ali sad je hvali na sva usta. Kaže da je poštena i marljiva. Ja ne znam šta znači marljiva, ali kad Stari kaže, onda mora da je tako.

U našem razredu je posljednjih dana popriličan haos: uvijek je strka oko toga ko će biti predsjednik razreda. Kad se biralo dosad su uvijek bila dva kandidata: B. i D. B. je moj drug i volimo se, hrabar je i svira gitaru. Istina, kad odgovara pred tablom drži se poprilično drčno, i govori kao da zna za više nego što stvarno zna, ali to mu prolazi. Ja uvijek dobijem ocjenu manje. Između ostalog i zato jer šaljem sms-ove, skoro nevidljivo iz džepa. Tu sam stvarno opasan: kucam skoro naslijepo. Poslao sam jedan i D., i rekao da je podržavam, ona se malo zacrvenila, na odmoru je došla i rekla: "Hvala."

Objektivno, meni je u školi poprilično dosadno. Ja bi volio da smo napolju i da se igra lopte. Ili da gledam Avatar. Što kaže moj Stari: "Tebe sve više zanima, nego škola. Misliš li ti ikad šta ćeš biti kad porasteš?" Ja kažem da ću biti novinar, Mama se blago nasmiješi, a Stari kaže: "Novinar? Bićeš dopisnik kupusnog lista!"

B. se, inače, rijetko druži s rajom iz razreda: kad smo na hodniku odmah mu priđu dvojica iz osmog razreda i onda je s njima. Kad sam došao kući i kad su me pitali me šta ima novo u školi, ja rekao: "Smijenili predsjednicu razreda." Mama je rekla, baš su stoka, ona je toliko vrijedna i pametna. Stari je rekao, e kad hoćeš da si novinar, sjedi i napiši za razredne novine: "Vazda je bilo da nepismeni smjenjuju pismene, ali nikad ovako. I biće da su je smijenili jer se pogrešno zove. I slobodno me citiraj." Mama je spustila glavu, i rekla: "Zar uvijek moraš sve pokvariti?" I otišla u sobu.

Ja sam se pravio da nisam shvatio šta mi je Stari htio reći. Baš kao što sam se pravio da ne vidim ko šara po zidovima. A normalno da vidim. To su ista ona dvojica što svako malo prelaze ulicu i idu u staklenu baštu. I puno još stvari znam, ali ih ne smijem napisati za razredne novine. Jer, ali to stvarno nemojte nikome reći, baš kao u šestom h, nema ni naše love za ekskurziju, i da ćemo, najvjerovatnije, umjesto nekoliko dana u Sloveniji, završiti na školi u prirodi, u Mostaru. Odakle znam? Pa, fino: imam druga čiji tata radi iza onih velikih vrata s druge strane parka gdje igramo lopte. Samo je došao jedan dan i rekao mi : "Helou". I ja sam njemu rekao helou. I onda je rekao "ju nou, dis kud bi bigining of ouan vonderfjul frendšip." I ja sam rekao: jes, kud bi. On je rekao: "U slastičarnu. Dva špricera, pola boza, pola limunada." Ja sam bio začuđen kako on tako dobro govori naš jezik a on je rekao: "Znam neke stvari koje bi te mogle zanimati za one tvoje razredne novine, hoćemo li biti prijatelji?" Ja sam rekao: "Hoćemo." "Onda dobro." Onda sam ja naručio još po tulumbu, i otišli smo nazad u park.