Slavko Maleć se prisjeća zlatnog doba: Sarajevo je dobilo Olimpijadu jer je imalo dušu

Nakon što je Sarajevo dobilo Olimpijadu, krenulo se u projektovanje i građenje. Sve se radilo sa velikim entuzijazmom i na osnovu izuzetno dobih planova, iako je na početku, kaže Maleć, bilo opstrukcija kako iz Slovenije tako i iz Srbije.

"Međutim, za razliku od današnjeg vremena u kojemu jedva čekamo da prođe, danas da bi se mogli sjećati šta je bilo jučer, tada se mislilo samo o budućnosti. Ljudi su tada shvatili šta su Olimpijske igre i šta one donose. Donosile su budućnost i samo se o njoj pričalo. Tada su se svi predali u potpunosti tome. Cijela Bosna, cijela Jugoslavija je disala kao jedno“, priča nam Maleć.

Pristupilo se izgradnji olimpijskih objekata i na svemu su radili samo najbolji stručnjaci. Upravo zato i danas imamo najkvalitetniju zaostavštinu. Međutim, nije sve baš išlo glatko.

"Prvobitne zamisli o skijalištu na Šavnicima se nisu mogle realizirati zbog vojnih objekata pa smo skijalište premjestili na Bjelašnicu, a skakaonice sa Ilidže na Igman. Olimpijsko selo trebalo se smjestiti u studentske domove. No, ubrzo se shvatilo da to nije moguće pa se pravilo olimpijsko selo na Mojmilu.

Mnogo toga je bilo izmijenjeno u odnosu na prvobitni plan prema kojemu su igre dobivene. No, opet, sve je savršeno funkcioniralo. Tada su jednostavno postavljani standardi u gradnji, tehnici, telekomunikacijama, u svim oblastima.

Donesen je i prostorni plan grada Sarajeva koji je zapravo veliko naslijeđe Olimpijade jer je tada definirao kako će grad da izgleda. Zahvaljujući Igrama izgradile su se prometnice, RTV Dom i mnogi drugi veoma važni elementi", ističe Maleć.

U Sarajevu je održana posljednja "ljudska Olimpijada"

Prema njegovim riječima Sarajevska olimpijada je bila posebna jer je posljednja koja je bila ljudska.

"Tada nikome nisu trebali tjelohranitelji. Ljudi su se slobodno šetali iako su postojali protokoli, od predsjednika Juana Antonija Samarancha do švedskog kralja Gustava. Nije bilo nikakvih incidenata jer sve sve pratilo, sve se kontrolisalo, o svemu se vodilo računa“, prisjeća se Maleć.

Nije bilo radnog vremena u vrijeme pripreme Zimskih olimpijskih igara, radeći na projektima, ali i na svim drugim stvarima provodile su se noći.

"Niko nije ni pitao za radno vrijeme. Ja sam uglavnom na svim poslovima angažovao sportiste i to mlade ljude. Sa njima je bilo puno lakše raditi. Sve je jednostavno moralo biti završeno. Na zatvaranju Olimpijade morali smo u roku od sat vremena skinuti ogradu sa leda za čije je skidanje potreban cijeli dan. Angažovali smo sve ljude koji su radili na Zetri i dodatno osoblje. U roku od 40 minuta ogradu su zamijenili cvijetni aranžmani. Ljudi kada su nakon utakmice hokeja ponovo ušli u dvoranu nisu mogli da vjeruju da se radi o istom mjestu“, priča nam je Maleć.

Olimpijada je "kriva" i što je Slavko upoznao svoju suprugu Vlatku. Nije bila baš ljubav na prvi pogled ali su radili zajedno na Zetri i ljubav se rodila, a sudbina ih zauvijek spojila. Danas, jedna od njihovih kćerki planira i kroj svoje vjenčanice. Pravit će je, kako je kazala Vlatka, od sarajevske olimpijske zastave.

Iako su Vlatka i Slavko zajedno sa svima vrijedno i danonoćno radili, problema je bilo ali su se oni jednostavno rješavali srcem.

"Jedne prilike na samom početku hokejaške utakmice nestalo je struje iako smo imali i specijalne agregate te smo poduzeli sve kako ne bi došlo ni pod kakvim uvjetom do nestanka struje. Ipak, desilo se", priča Maleć.

Golim rukama se gasila vatra

No, to nije najveći problem koji je doživio tokom Igara. Samo zatvaranje Olimpijade moglo je biti potpuna katastrofa da nije bilo jednog policajca.

"Došlo je do požara na samom zatvaranju Olimpijskih igara. Bila je u toku ceremonija kada su se odjednom učesnici defilea koji su na scenu trebali izaći za 20 minuta počeli da se redaju. Doživio sam šok i odmah sam zvao organizatore da ih pitam šta se događa“, prisjeća se Maleć.

Rekli su mu da je došlo do požara u Zetri, tačnije u prostorijama streljane. Kaže kako je odmah otrčao tamo i po dolasku ništa nije vidio jer se užasno dimilo.

"Jedan hokejaš iz Švedske bacio je petardu u tim prostorijama i zid se zapalio počeli su gorjeti i tv kablovi američke kuće ABC. Tu su se našli policajci, jedan od njih je bio šef sarajevske policije i bukvalno je golim rukama gasio vatru, tapkao dlanovima po gorućim kablovima kako se požar ne bi proširio. Sjećam se, zadobio je strašne opekotine na rukama. To vam govori na šta su sve ljudi bili spremni u to vrijeme. Svaku žrtvu podnijeti“, ističe Maleć.

Od samih Olimpijskih igara Slavko je vidio veoma malo toga jer, kako je kazao, mnogo je radio. No bio je na takmičenju parova u umjetničkom klizanju i to kada su nastupili i pobjedu u umjetničkom klizanju odnijeli Jayne Torvill i Christopher Dean. Britanci su se prije 30 godina upisali u historiju umjetničkog klizanja osvojivši olimpijsko zlato, pri čemu im je svaki sudija za nastup dodijelio maksimalnu ocjenu 6.

"Uslikao sam baš tablu na Zetri kada su im dati najveći bodovi nakon njihove izvedbe Bolera, to je bio veličanstven trenutak i zaista ga je i danas teško opisati riječima“, kazao je Maleć.

Međutim došla su teška vremena, vremena u kojim je Zetra granatirana. Slavko Maleć se i tada borio za nju. Bio je na krovu Zetre kada je gorjela i gušio se tri puta, a jedanput ga je dobri prijatelj spasio od snajpera dok je pokušao spasiti barem dio plamtećeg objekta.

Ponosan je što je u Zetri proveo najveći dio svoga života, naročito kada se ima u vidu da su i velike zemlje poput Francuske kopirale projektnu ideju Zetre te izgradile objekat po uzoru na našu olimpijsku ljepoticu.

Ujedno i žali što nije dovoljno dugo ostao kako bi se realizirao projekat Zelene transverzale, kompleksu po kojem je Zetra zapravo i dobila ime a koji je u okviru njenog današnjeg prostora podrazumijevala još dvije dvorane, parking i mnogo toga.