Slavimo dobijanje diploma, a pitamo li se kuda dalje?

Što se tiče BiH i NEET kategorije, osobe koje su na ovaj način na margini društva su također puno češće žrtve političkih manipulacija i pokazuju ogromnu nezainteresovanost i nedostatak angažovanosti za politička i socijalna zbivanja u društvu. Najveći broj mladih zaista i jeste u NEET kategoriji, jer ne samo da je nezaposlenost najveća u Evropi, nego i najveći broj mladih nezaposlenih osoba ne pohađa obuke, niti se obrazuje kako bi se stekle šanse za promjenu statusa.

Izvještaj je potvrdio da EU ima velikih problema da ispuni obaveze socijalnog ugovora i kohezije, a razočarenje i beznađe koje obuhvataju mlade širom Evrope počinju ličiti na situaciju u zemljama Sjeverne Afrike kada su mladi preuzeli stvari u svoje ruke i doprinijeli promjeni režima koji im nisu više odgovarali.

Među mladima koji su bez posla, van obrazovnog sistema i van obuka za posao, veliki je broj osoba koje nemaju nikakvo radno iskustvo, čineći tako situaciju još težom, jer su šanse za pronalazak prvog posla svedene na minimum. U Evropskoj uniji i šire, svi su saglasni da je trenutna ekonomska situacija proizvela "izgubljenu generaciju" mladih osoba kojima nedostaje prilika i "odskočnih daski" za tržište rada. Prvi put u istoriji Evropske unije, u proteklih nekoliko godina, susrećemo se čak sa odličnom i visokoobrazovanom radnom snagom koja ne može da se zaposli nakon studija ili koja to uspijeva, ali u teškim okolnostima.

Konkretno, čak 43 posto mladih iz NEET kategorije, koji imaju između 20 i 24 godine, nema nikakvo radno iskustvo. Taj procent iznosi 28 posto za mlade od 25 do 29 godina iz NEET kategorije. Radi se o prosjeku za sve zemlje EU-a i naravno to znači da je situacija u pojedinim (južnim) zemljama EU znatno teža.

Tako je u Italiji i Grčkoj procent mladih iz NEET kategorije između 25 i 29 godina koji nemaju radnog iskustva, veći od 40 posto. Radi se, dakle, o milionima mladih ljudi koji uskoro neće imati ništa izgubiti i koji se mogu pretvoriti u temelj socijalnih nemira koji bi imali do sada neviđene razmjere u EU.

Tamna perspektiva cijele Evrope

Trenutni trošak ekonomiji Evropske unije, usljed posljedica znatnog broja mladih u NEET kategoriji, predstavlja čak 1,2 posto godišnjeg bruto domaćeg proizvoda Evropske unije. Ukoliko bi se isti procent prenio na Bosnu i Hercegovinu, gdje nezaposlenost mladih košta u stvarnosti i mnogo više, dobio bi se iznos veći od 150 miliona eura na godišnjem nivou. Izvještaj nudi i procjenu troška za svaku državu članicu, što ga čini utoliko vrednijim. Procjenjuje se da takva situacija košta Veliku Britaniju 18 milijardi eura na godišnjem nivou, a Francusku 22 milijarde eura, odnosno rekordne 32 milijarde eura koje godišnje plaća Italija.

Sa toliko novca, koliko možemo procijeniti da košta nezaposlenost mladih u BiH, bazirajući se na izvještaj Eurofunda, mogla bi se platiti prekvalifikacija ili obuka za najmanje 30.000 mladih ljudi i koji bi odmah bili zaposleni.

Umjesto toga, "izgubljena generacija" postaje sve brojnija, čineći ekonomsku i socijalnu perspektivu cijele Evrope veoma tamnom.

Navedene procjene troškova i gubitaka vezanih za NEET kategoriju mladih se smatraju veoma konzervativnim, odnosno umjerenim, što znači da bi stvarni trošak mogao biti još veći. Izvještaj ukazuje i na to da je sve manji broj mladih koji su uopšte zaposleni, a i oni koji imaju sreću da imaju posao, sve češće se nalaze u situaciji da imaju privremeni ugovor, da rade manji broj sati i na manje sigurnim poslovima.

Mjere koje treba poduzeti

Stručnjaci smatraju da bi 10 posto mladih iz NEET kategorije moglo odmah biti apsorbirano na tržište rada, a to bi bila znatna ušteđena vrijednost, koja bi iznosila 15 milijardi eura godišnje, zahvaljujući pronalasku zaposlenja za 1,4 miliona mladih.

Spomenuti izvještaj, koji je objavila Evropska fondacije za poboljšanje uslova rada i života, nudi veoma kvalitetno predstavljena i analizirana rješenja u vidu politika i konkretnih mjera koje treba poduzeti. Neke od njih se provode i u BiH ili su već implementirane u okviru projekata zapošljavanja mladih koje provodi nekoliko donatora, odnosno međunarodnih organizacija u BiH.

Radi se komplementarnim interevencijama koje nastupaju u različitim stadijima i situacijama mladih osoba, ali koje svakako imaju za cilj pomoći što uspješniju integraciju na tržište rada.

Tu su mjere koje sprečavaju rano napuštanje obrazovnog sistema i predviđaju različite vidove podrške u okviru školskog okruženja, u kući ili putem drugih mjera koje mogu povećati šanse mlade osobe da ostane u obrazovnom sistemu.

Potom, tu su mjere koje imaju za cilj vratiti one koji su napustili ranije školovanje i pružiti im pravovremeno drugu priliku da se vrate u obrazovni sistem, bilo da se radi o nastavku istih studija, ili o otpočinjanju studija koje više odgovaraju njihovim željama i mogućnostima.

Tranzicija između školstva i radnog mjesta je posebna oblast zasnovana na adekvatnim politikama i mjerama koje pomažu mladim ljudima da pređu sa učenja na zarađivanje.

Za kraj, mjere koje poboljšavaju mogućnost zapošljavanja mladih osoba, odnosno njihov kapacitet da nađu i zadrže posao, te mjere koje dozvoljavaju da se uklone barijere zapošljavanju mladih, su intervencije koje se dešavaju najbliže trenutku kada mlade osobe ulaze u tržište rada. To podrazumijeva, naprimjer, razvijanje specifičnih vještina potrebnih za određeno zanimanje koje osoba nije stekla tokom obrazovanja, dok drugi paket mjera podrazumijeva olakšavanje pronalska posla za mlade iz pojedinih ranjivih grupa.

Ako ovakva situacija zabrinjava Evropsku uniju onda bi našu državu trebala još više. Za uspjeh je neophodna koordinirana intervencija različitih aktera sa tržišta rada kako bi se osiguralo da mjere na pravi način zaista podižu zapošljivost mladih osoba.

Spora reakcija ili nedovoljna koordinacija među različitim akterima koji su potrebni za provođenje ovih mjera koštaju i previše da bismo si mogli priuštiti taj luksuz. A svakim danom situacija je teža za korigovati i pod veći pritisak stavlja, ne samo trenutnu radnu snagu, nego i sve buduće generacije.