BiH
0

Sjednica Apelacionog vijeća u predmetu "Čović i drugi"

FENA
Apelaciono vijeće Odjela II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Suda BiH razmatralo je danas žalbe na prvostepenu presudu u predmetu "Čović i drugi" kojom je Dragan Čović, bivši član Predsjedništva BiH, federalni ministar finansija i aktuelni predsjednik HDZ-a BiH oglašen krivim za zloupotrebu položaja ili ovlasti i nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora

U skladu s utvrđenom procedurom, odluka Apelacionog vijeća u vezi s ovim predmetom bit će naknadno donesena i saopćena.

Radi se o sudskom postupku koji je pokrenut zbog navodne utaje poreza, a u vezi s poslovanjem Mesne industrije "Lijanovići".

Prvostepenom nepravomoćnom presudom braća Jozo, Jerko, Slavo i Mladen Ivanković Lijanović oslobođeni su optužbi za organizirani kriminal, zloupotrebu položaja ili ovlasti, davanje mita, davanje dara ili drugih oblika koristi, te zloupotrebu ovlasti u privredi, krivotvorenje dokumenata i poreznu utaju.

Optužbi za organizirani kriminal oslobođen je i prvooptuženi Dragan Čović.

Istovremeno, suoptuženici u ovom predmetu bivši predsjednik Ustavnog suda BiH Mato Tadić i profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Zdravko Lučić oslobođeni su optužbi za organizirani kriminal, a Tadić i optužbi za zloupotrebu položaja ili ovlasti.

Kako je saopćio predsjedavajući Apelacionog vijeća, sudija Davorin Jukić, žalbe na prvostepenu presudu od 17. novembra 2006. godine uložilo je Tužiteljstvo i odbrana prvooptuženog.

Zastupnik optužbe, tužitelj Peter Corneck zatražio je da Sud preinači raniju presudu te da izrekne strožiju sankciju prvooptuženom Draganu Čoviću, kao ukidanje presude u njenom oslobađajućem dijelu koji se odnosi na braću Ivanković Lijanović, te njihovo kažnjavanje u skladu sa zakonom.

Tužiteljstvo smatra kako je tokom prvostepenog postupka došlo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te insistira na oduzimanju "nelegalno stečene imovinske koristi od oko 1,8 miliona KM".

Branitelj prvooptuženog, advokat Zdravko Rajić insistira na tezi da je Tužiteljstvo povrijedilo temeljne postulate krivičnog postupka, te da je Sud prilikom donošenja prvostepene presude selektivno cijenio dokaze, odnosno da je prekoračio inkriminacije sadržane u optužnici.

Odbrana braće Ivanković Lijanović (advokati Nada Dalipagić i Mario Bogdanović) predložili su u odgovoru na žalbu Tužiteljstva da je Sud odbije kao neutemeljenu, te da potvrdi prvostepenu presudu kojom su oni (braća Lijanović) oslobođeni optužbi. Usprotivili su se žalbenim navodima prema kojim su braća Lijanovići kvalificirani kao podstrekači na činjenje krivičnih djela, pozivajući se na načelo individualizacije odgovornosti.

Posebnu pažnju prilikom elaboriranja vlastitih stanovišta strane u postupku posvetile su pojašnjavanju prirode spornog akta na temelju kojeg je, prema tužbenim navodima, tvrtka Lijanovići izbjegla plaćanje posebnih pristojbi.

Naime, prvostepenom presudom utvrđeno je kako se Čovićeva odgovornost odnosi na nevršenje službenih ovlasti u svojstvu ministra finansija Federacije BiH (tačka 3. izmijenjene optužnice), a na način da je propustio da povuče (stavi van snage) nezakoniti upravni akt od 23. juna 2000. na temelju kojeg su "Lijanovići" izbjegli plaćanje posebnih pristojbi na pileći separat (prelevmana) u skladu s Odlukom Vijeća ministara BiH.

Odbrana smatra kako se radi o neobavezujućem aktu, na kojem je faksimil prvooptuženog, dovodeći u pitanje njegovu vjerodostojnost, dok Tužiteljstvo insistira na sintagmi "obavezujuće mišljenje" cijeneći kako je riječ o obavezujućem upravnom aktu.