Od obilježavanja petnaeste godišnjice genocida u Srebrenici, Goran Lazin, aktivista "Žena u crnom" iz Beograda, bio je proteklih godinu dana inicijator brojnih edukativnih radionica za mlade u Srbiji na kojima se govorilo o genocidu u Srebrenici.
Odjek je bio slab, brojni mladi ljudi još uvijek ne prihvaćaju činjenicu da se dogodio genocid. Naprotiv. Na raznim mitinzima veliki broj njih veliča Ratka Mladića i Radovana Karadžića, a za inicijative kakve provode "Žene u crnom" još uvijek ne pokazuju interes.
"Ja moram da kažem da u Srbiji još uvek postoji ta jaka struja i nacionalistička matrica koja je dominantna i koja vlada u Srbiji. To je ono što je najgore, što te mlade, buduće generacije, koje su se rodile 90-ih, kad je rat buktao, te generacije danas veličaju ratne zločince. To je zapravo plod tog zla 90-ih. Mi smo svjedoci da su ta djeca koja su se tada rodila, samo plod onog svega što se dešavalo 90-ih. Ne postoji još uvek jasno, iskreno suočavanje sa ratnim zločinima“, kaže on.
Goran Lazin opravdanje za ovakav odnos građana Srbije prema Srebrenici vidi u tamošnjoj politici koja još uvijek nije doživjela željeno preobraženje.
"Ako pogledamo, Ratko Mladić je uhapšen više iz prisile sa strane, od vani, od Evropske unije. To nije bio čin iskrenog pokajanja Srbije. Ovo, zapravo, što mi ovde činimo, treba da radi država Srbija. Ako će organizovati ovakav jedan marš kao čin solidarnosti i saosećajnosti prema žrtvama, jer bez toga, bez te iskrene kulture sećanja i saosećanja prema žrtvama, nema pravednog i trajnog mira“, ocjenjuje Lazin.
Ljudi u Srbiji ne znaju istinu
Prošle sedmice predsjednik Srbije Boris Tadić u Sarajevu je rekao da svi oni koji u Srbiji veličaju Srebrenicu nisu njegovi prijatelji. Takva poruka mira je dobrodošla, kaže Lazin, ali većina do sada izrečenih poruka nije doprinijela bilo kakvom poboljšanju stanja kada je u pitanju odnos prema Srebrenici. Poruke su poruke, a sustav je nešto sasvim drugo, smatra Lazin.
"One jesu važne i dobrodošle, ali ja ipak mislim da se ne radi dovoljno po tom pitanju, ne samo od strane Borisa Tadića već smatram da to treba kroz razne nivoe sistema države da se radi. To je najbitnije: da se buduća pokolenja, buduće generacije edukuju. Ljudi u Srbiji ne znaju činjenice, ne znaju istinu šta se dogodilo u Srebrenici. Oni zapravo ne znaju, to je ono što se ne plasira u Srbiji, a treba da se plasira kroz medije. To se još uvek ne dešava“, smatra Lazin.
Goran Lazin je mišljenja da je u Srbiji i ono što je napravljeno posljednjih godina za Srebrenicu posljedica europskih utjecaja na ovu zemlju kako bi se približila europskim integracijama.
"Ja mislim da to iskreno izvinjenje i priznanje genocida koji se dogodio, treba da potekne iz unutrašnjosti Srbije, iz same Srbije, a ne kao prisila Evropske unije. To je najbitnije. Kao ispunjenje uslova za evropske integracije, to možda i može da se dogodi, ali, ako to ne dođe iz same Srbije, onda to nema taj značaj, nema tu iskrenost i pokajanje. Mi smo svjedoci da genocid nije priznat. Priznat je kao taj strašni zločin, ali nije imenovan onako kako je trebao – da se dogodio genocid“, kaže on.
Upravo to je i poruka ovih mladih ljudi koji su došli iz Srbije.
"Građani i građanke Srbije moraju se suočiti sa ratnim zločinom koji je počinjen u njihovo ime, da bi buduća pokolenja mogla da izgrade tu nit i tu povezanost, da bi ponovo mogli da imamo povjerenje međusobno i ponovo mogli da živimo zajedno kao nekad“, rekli su oni.
Bosna i Hercegovina posebno je osjetila zločinačku politiku koju su vodili Radovan Karadžić i Ratko Mladić, u ime Srbije i u ime Slobodana Miloševića. Zato mlade iz Srbije koji su se došli pokloniti srebreničkim žrtvama danas ne čudi veličanje Mladića i Karadžića, jer takva je, kažu, klima u Srbiji, ali ih čudi da ni nakon 16 godina brojni građani Srbije nisu shvatili pogrešno vođenju politiku devedestih godina.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
