{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Sin Hanife Čelebić: Da je majka ostala živa sve bih drugo izdržao

A
21.5.2014. u 12:26
4
1
Sin Hanife Čelebić: Da je majka ostala živa sve bih drugo izdržao
4
U Srebrenici je 1995. godine Hanifa Čelebić izgubila sina i muža. Iz sela Čelebići i svog ognjišta porodica Čelebić potražila je potom sklonište od ratnih zbivanja u Srebrenici.
Ipak, suprug i sin Hanife Čelebić nisu preživjeli genocid u Srebrenici. Hanifa i njen drugi sin Behrudin spasili su se, a u svoj dom u Čelebićima vratili su se 2006. godine.

U noći sa četvrtka na petak klizište koje se pokrenulo sa planine iznad Čelebića, kako je mještani zovu "Kolibišta", zatrpalo je seosku džamiju i dvije kuće. U jednoj od njih spavala je i 70-godišnja Hanifa Čelebić.

Kroz suze i teškog glasa rođak Hanife Čelebić, Hasib Čelebić, prisjetio se u razgovoru sa novinarom Anadolu Agency (AA) posljednjeg susreta sa Hanifom.

"Bio sam kod svoje snahe, Hanife Čelebić, u četvrtak oko pola tri popodne, kod nje u kući kod džamije. Zvala me je da popijemo kafu, ali ja sam žurio, jer sam imao posla oko stoke. Vratio sam se kući. Ujutro kad sam ustao došao je jedan momak i pitao me jesam li vidio šta se desilo. Nisam obraćao pažnju, bila je magla. On mi je rekao da se odronula zemlja i otišla i džamija, i dvije kuće i moja snaha Hanifa. Sto metara je sve to odnijelo", kazao je kroz suze.

Kada se situacija malo smirila, nekoliko momaka došlo je na mjesto gdje su nekada bile dvije kuće i džamija. Ugledali su krov, polako su otkopavali kuće i uspjeli su iskopati beživotno tijelo Hanife Čelebić. Hanifa je sahranjena u obližnjem selu, jer u Čelebićima više nema mezarja.

"U ratu je Hanifa izgubila muža i sina. Nisu uspjeli da se spase. Imala je još jednog sina, koji radi u Sloveniji. Htio je doći u srijedu, ali srećom nije. Moj sin mu je javio šta se desilo i on je odmah krenuo s posla", kazao je Čelebić.

Jedini preživjeli iz svoje porodice je 34-godišnji Bahrudin Čelebić. Padom Srebrenice izgubio je brata i oca, a sada je klizište odnijelo i njegovu majku.

"Prošle godine sam ukopao brata i oca u Potočarima. Ove godine sam ukopao majku. Nažalost, nisam u ovom selu, morao sam u drugom, jer u ovom selu nema ništa", kazao je Bahrudin Čelebić.

Petak, 16. maj, Bahrudin Čelebić pamtiće do kraja života. Vraćajući se s posla, zazvonio mu je telefon, a poziv je bio iz njegove rodne zemlje, iz Čelebića.

"Rođak mi je javio da je majka poginula. Kako me slabo ko zove iz Bosne, vjerovatno jer je skupo i narod nema para, znao sam da nešto nije uredu. Kada mi je rekao šta se desilo, nisam mogao vjerovati da se brdo srušilo. Mislio sam da je umrla prirodnom smrću. Odmah sam sa kolegom krenuo, rekli su nam da se ne možemo probiti do BiH. Uspjeli smo se probiti i stigao sam na dženazu", istakao je Čelebić.

U Sloveniji živi i radi, a dva dana prije majčine pogibije trebao je doći da je posjeti. Nije mogao napustiti posao, a smatra kako je to sudbina.

"Žao mi je zapravo što nisam bio. Možda sam mogao nešto poduzeti, vidjeti, otići gore. A možda i ne bih. Ali tako je bilo. Moram nastaviti dalje da živim", rekao je Čelebić.

Sada je ostao bez ičega. Kuća je srušena, a Bahrudin Čelebić ostao je bez najdraže osobe, svoje majke.

"Kuća je srušena, ali da je barem ona ostala živa, sve bih izdržao. Prije 20 godina sam isto otišao sa torbom, rat nas je protjerao odavdje sve. Valjda će biti nekog života. Sad trenutno ne znam, jer sam previše potresen. Noću ne spavam, budim se, razmišljam. Ne znam šta da radim", tužno je rekao Čelebić.

Klizište koje je odnijelo život Hanife Čelebić, uništilo dvije kuće i džamiju, protjeralo je stanovnike Čelebića iz njihovih domova. Do svoje kuće može doći tek Hasib Čelebić, koji je odlučio iseliti sve iz svog doma, a život pokušati otpočeti negdje drugo.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: