Dana Škrba, okrivljena za brutalno ubistvo sarajevskog fotografa Mustafe Bukvića 23. februara 2012. godine, osuđena je u aprilu ove godine na 14 godina zatvora na temelju Sporazuma o priznanju krivice koji je, nakon razmatranja, prihvatio Kantonalni sud Sarajevo.
Kako je Feni kazala advokatica Indira Karahodžić koja je bila angažirana u svojstvu braniteljice okrivljene, ova je presuda, u međuvremenu, postala pravomoćna, a Dana Škrba i njen sada već devetomjesečni sin nalaze se u Kazneno-popravnom zavodu (KPZ) Tuzla, gdje je po izricanju presude nastavila izdržavanje zatvorske kazne.
Komentirajući upit u vezi s uvjetima boravka djece u KPZ-u Tuzla, Karahodžić podsjeća kako je njena branjenica negodovala zbog uvjeta u kojima boravi s djetetom te da će, najvjerovatnije, zatražiti premještaj u KPZ Kula u Istočnom Sarajevu, gdje postoje posebno opremljene prostorije za boravak osuđenica s djecom.
Ona vjeruje da će to biti moguće realizirati, te pojašnjava da procedura u vezi s eventualnim premještajem podrazumijeva upućivanje zahtjeva Ministarstvu pravde FBiH, koje je nadležno za postupanje u ovakvim slučajevima.
Advokatica Karahodžić navodi da, prema važećoj legislativi, dijete može ostati s majkom u zatvoru do navršene tri godine, te da se nakon toga mora predati staratelju.
Opcija da se novorođenče preda staratelju, odnosno Škrbinim roditeljima, bila je aktuelna neposredno nakon poroda, ali je osuđenica insistirala na tome da dijete ostane s njom.
Ono što ovaj slučaj čini specifičnim jeste činjenica da je okrivljena početkom suđenja 18. septembra 2012. godine bila u poodmakloj trudnoći te je već početkom narednog mjeseca suđenje u ovom predmetu bilo odgođeno na neodređeno vrijeme usljed njenog tadašnjeg zdravstvenog stanja.
U međuvremenu, tačnije 31. oktobra prošle godine Dana Škrba porodila se u sarajevskoj Općoj bolnici "Prim. dr. Abdulah Nakaš", gdje je provela izvjesno vrijeme, te potom zajedno s novorođenčetom smještena u pritvor KPZ-a Tuzla, odnosno u prostorije Odjela za pritvorenice.
Naime, radi se o specifičnom slučaju, svojevrsnom presedanu koji otvara niz pitanja i kontroverzi od kojih je, svakako, najvažnija ona koja se veže za pitanje na koji se način takva vrsta okruženja (boravak u zatvoru) može reflektirati na psihofizički razvoj djeteta, te da li ta situacija predstavlja traumatično iskustvo i kakve uopće posljedice može da proizvede s obzirom na ranjivost i stigmatiziranost osobe u najranijoj životnoj dobi.
Očigledno je da prisutne dileme prevazilaze pravno-teorijski okvir i zahtijevaju svestraniju analizu.
Mišljenje stručnjaka je da ličnost svakog djeteta, generalno, ovisi od genetskog koda i uvjeta u kojima raste i razvija se, te da se njegov razvoj odvija u interakciji više faktora, pri čemu je okruženje jedan od njih.
"Svi se rađamo kao čista duša ili tabula-rasa (neispisana ploča), a ono što se nosi u naslijeđu (hereditetu) ukršta se s onim u kakvim se uslovima raste, razvija se i ovisi od toga ko i na koji način brine o našem uzrastanju, edukaciji, moralu i drugim faktorima", kazao je Feni klinički psiholog Čedomir Novaković.
Nadalje, pojašnjava - ukoliko je neko dijete, uslovno rečeno, rođeno u nekim traumatskim okolnostima, kao što su prostori zatvorenog tipa - zatvori i slično, gdje je socijalno okruženje definisano zakonima, to apriori ne mora da znači da se takva osoba može da razvije u potpuno negativnu ličnost.
Naprotiv, smatra Novaković, može da se razvije u potpuno pozitivnu ličnost ukoliko postoje odgovarajući faktori koji u odrastanju primarno utiču na oblikovanje crta njegove ličnosti i života općenito.
Precizira da pretpostavka da li je dijete rođeno u zatvoru ili izvan zatvora, odnosno samo mjesto rođenja ne definira njegovu prirodu, životne stavove i rezultate, uz napomenu da je to naučno objašnjenje koje bi, bez većih odstupanja, trebalo biti primjenjivo na svaki specifični slučaj.
Generalno, razvoj ličnosti zavisi od genetike (nasljednih faktora, osobina) i ambijenta u kojem se razvija određena osoba i niko ne može pretpostaviti u kojem pravcu će se ona razvijati, jer se radi o procesu koji podrazumijeva kombinaciju genetskih i socijalnih referenci, odnosno faktora definiranih naslijeđem i društvenim okruženjem/situacionim faktorima, zaključio je u razgovoru za Fenu klinički psiholog Čedomir Novaković.
