{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


INTERVJU
/
Selma Mulić, glasnogovornica KCUS-a: Radoholik sam i rad od osam sati za mene je tabu

2.1.2014. u 22:06
862
Selma Mulić, glasnogovornica KCUS-a: Radoholik sam i rad od osam sati za mene je tabu
862
Dvadesetsedmogodišnja Selma Mulić već nekoliko mjeseci obnaša funkciju PR-a na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Po struci je diplomirani inžinjer medicinsko-laboratorijske dijagnostike i trenutno je na Master studiju. Radila je u medijima i medicinskim ustanovama, a sada radi posao koji je spoj ta dva svijeta. Za naš portal govorila je o prednosti i manama posla PR-a u zdravstvenim institucijama, radu s medijima, te očekivanjima u 2014. godini.
Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba
Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba

Kako je biti PR jedne medicinske ustanove poput KCUS-a?

Svaki posao ima svoju težinu, a u ljudskoj je individualnosti kako se nositi sa istim. Biti glasnogovornik za KCUS predstavlja čast, ali i odgovornost. Predstavljati ljude koji svojim radom ostavljaju pečat na čovječnost pruža se samo radnim, odgovornim i prije svega sretnim ljudima, a ja se doista osjećam sretnom kada na svoj način mogu učestvovati u stvaranju nečeg ljepšeg, boljeg i dugotrajnijeg. Čar posla nije samo ukazati na nedostatke već istaći ono lijepo, a toga iz dana u dan susrećem sve više u radu i djelovanju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

Da li je to naporan posao jer često nemate radnog vremena, te koliko Vam ostaje vremena za privatni život?

Rad je stvorio čovjeka, i čovjek bez rada je kao ptica bez krila. Za sebe mogu reći da sam radoholik, za mene rad od osam sati je tabu, jer nije dužina trajanja vremena to što definiše rad, već količina urađenog u datom periodu, s toga je kod mene kvalitet uvijek prije kvantiteta. Poznajem ljude koji se strogo pridržavaju radnog vremena, ali njihov učinak je toliko minoran da je prosto nekada smiješno koliko osoba može biti beskorisna, a toga na žalost kod nas ima malo više. Kvalitetnim radom se može učiniti toliko toga, samo je bitno postaviti ljude od znanja na odgovornim poslovima i na kraju se mora dobiti pozitivan rezultat. Svaka osoba ima svoj privatni život, bez obzira koliko radi, jer to je ono drugo lice koje dijeliš samo sa dragim i voljenim osoba, a ja sam nekako navikla ljude oko sebe da sam uvijek u pokretu i da mi posla nikad dosta, tako da ne znam kako bi moja sedmica izgledala, a da nisam društveno i socijalno korisna, niti bih voljela to da saznam, bar najkasnije do 60., ako je doživim.

Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba
Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba


S obzirom na to da se ljekari služe jednim složenijim jezikom (latinskim izrazima), a novinari jednostavnim da li je bilo teško pronaći balans?

Materija koju eksponiram javnosti je nešto što sam edukacijski stekla već sa srednjim obrazovanjem, i nije mi teško shvatiti poentu dobijene informacije. Prezentacija javnosti te informacije je uvijek sublimirana rječnikom naroda, jer je to informacija za koju interes pokazuje narod putem medija. Balans je potreban u svemu, u poslu najviše, a znate i onu staru poslovicu: "Čovjek je gospodar riječi koje nije izgovorio, ali je rob onih riječi koje su mu izmakle“.

Šta Vam najteže pada u tom poslu?

Svaku informaciju koju prezentiram javnosti pokušavam ublažiti, mada veći broj njih doista zna biti puno teži. Ono što mi teško pada je činjenica da živimo u vremenu u kojem se rad, trud i znanje skoro pa nikako ne cijeni.

Da li se može ostati neutralan kada izvještavate medije o nesretnim slučajevima i pacijentima u teškom stanju?



Iskreno, teško je ostati smiren u situacijama kada medicinsko osoblje pruža sve napore da održi pacijenta živog i na kraju ne uspije, a ja opet moram izvijestiti o tome, ili kada gledate povrijeđeno dijete koje čak nije naučilo ni govoriti kako treba, a na granici je života ili smrti, to su momenti kada plače duša i tijelo, i momenti kada iznosim informacije medijima.

Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba
Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba


Da li je lakše biti u medijima ili s druge strane, tj. raditi s medijima?

Biti novinar je doista avantura u kojoj je svaki dan ispunjen novim akterima i drugačijim pričama, a svaka od tih priča čeka da bude predstavljena javnosti. Ono što bih više voljela je manje medijskih kuća, ali više združenih kvalitetnih novinara unutar njih. Iskustvo koje imam kao novinar mi omogućava da lakše objasnim kolegama određene situacije, ali svakako da sam kao novinar naučila na brzinu, tačnost i odgovornost, te samostalnost, sada moje djelovanje prema medijima nije samo moje već je ono u piramidi koju sačinjava veći broj kvalitetnih i kompetentnih osoba.

Kako provodite slobodno vrijeme i šta je to što vas opušta?

Slobodno vrijeme provodim uglavnom sportski, ukoliko naravno ne radim. Veliki sam ljubitelj muzike, filma, dobre predstave, sve osim kako Rambo Amadus kaže turbo-folka. Uživam u kvalitetnim koncertima, dobro osmišljenom partyju, te ugodnom druženju sa meni dragim ljudima. Opušta me ugodan ambijent, čokolada, masaža, onaj nezamjenjivi osjećaj lakoće poslije dobro odrađenog treninga ili trčanja.

Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba
Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba


Kakva su Vam očekivanja u 2014. godini?

Mislim da godina koja slijedi, ili tzv. izborna godina pruža nove šanse za bolju budućnost, borbu protiv korupcije i konačno veću angažiranost mladih ka rješavanju ključnih problema koji utiču na njihovu budućnost. Situacija u kojoj se sada nalazimo i u koju ulazimo nije pohvalna i utiče na sve građane BiH, a samim time i mene. Ono što lično očekujem je puno zdravlja, sreće, uspjeha i većih životnih šansi za sve nas koji ovu državu volimo i želimo ostati ovdje i graditi stabilne mostove ka Evropi, onog trena kada svi mladi budu radili, penzije budu na vrijeme i plate u skladu sa stručnom spremom, i ja ću biti sretna i moći ću da dišem punim plućima, bez smoga.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: