Upozorenje policije i udruženja
0

Seksualno zlostavljanje djece u BiH je sve češće

Piše: Amra Kovač
Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija
Seksualno zlostavljanje djece, odnosno maloljetnika, sve je izraženiji problem u Bosni i Hercegovini. Novinske stupce sve češće ispunjavaju potresne priče u kojima su maloljetne djevojčice i dječaci žrtve nasilja, pedofilije ili pornografije.

Porast polnog nasilja nad djecom

U aprilu ove godine pripadnici CJB Doboj uhapsili su L.P. (47) iz Skugrića Donjeg kod Modriče zbog sumnje da je od 2006. godine seksualno zlostavljao dvije maloljetne pastorke.

Naime, očuh je pune četiri godine bludničio nad starijom kćerkom svoje supruge, a posljednje dvije godine i nad mlađom djevojčicom. Ono što je šokantno jeste da nijedna djevojčica u vrijeme zlostavljanja nije imala više od 14 godina.

U decembru prošle godine 12-godišnja djevojčica iz Tuzle, učenica osnovne škole, dovezena je trudna u tuzlansku bolnicu. Zbog sumnje da je imao polni odnos sa maloljetnim djetetom i da je on otac djeteta policija je uhapsila 21-godišnjeg S. K. iz Tuzle.

Četrdesetpetogodišnja žena iz Cazina je u augustu prošle godine tamošnjoj policijskoj stanici prijavila da je njen 41-godišnji nevjenčani suprug H. D. silovao njenu 17-godišnju kćerku iz prvog braka. Da njen nevjenčani suprug zlostavlja kćerku majka je saznala nakon što je djevojka zatrudnila.

Senad Mustedanagić, košarkaški trener iz Cazina, mjesecima je zlostavljao i silovao 14-godišnjeg dječaka, sina svojih prijatelja, kojem je bio trener. Mustedanagić je iz BiH u Hrvatsku pobjegao u maju 2009. godine, nakon što je pušten iz pritvora da se brani sa slobode. Uhapšen je u januaru ove godine u Zagrebu zbog pokušaja polnog odnosa s 12-godišnjim dječakom, te silovanja 15-godišnjaka.

Ovo su samo neki od mnogo primjera u kojima su djeca žrtve seksualnog zlostavljanja.

Zabrinjavajuće je da, kako je navedeno iz Federalne uprave policije, seksualno zlostavljanje djece sve više uzima maha na području naše zemlje. Također, mnoga udruženja za zaštitu dječijih prava upozoravaju na porast polnog nasilja nad djecom.

Zlostavljanje se najčešće dešava u porodici

"Seksualno zlostavljanje djeteta se najčešće dešava u porodičnom okruženju te ga je zato teško i otkriti. Zlostavljači su najčešće muškarci, odrasle osoba od povjerenja koja predstavljaju autoritet za dijete - otac, majčin partner ili očuh, djed, brat…, ali zlostavljanje se može dešavati i van kuće, a zlostavljači su učitelji, treneri ili komšije", kazao je za Sarajevo-x.com Ismet Dizdarević, profesor socijalne psihologije iz Sarajeva.

Prema njegovim riječima, zlostavljanje koje se dešava u porodici je najteže otkriti jer zbog straha, stida, predrasuda sredine u kojoj žive ili prijetnji zlostavljača djeca ne žele priznati da su seksualno zlostavljana.

Djeca, naglasio je profesor Dizdarević, mogu imati podvojene osjećaje kada je u pitanju zlostavljanje i osjećati krivicu zbog toga. Zlostavljanje može utjecati na njihov osjećaj za povjerenje, prvenstveno zato jer to obično znači da moraju otkriti nekoga koga vole. Ako svoju tajnu ne mogu reći onima u koje imaju povjerenja, mogli bi početi misliti da ne mogu vjerovati nikome i početi potiskivati osjećaje. Kada se zatvore u sebe, mogli bi se početi osjećati bespomoćno, što može imati dugoročne posljedice i na njihove buduće veze, emocionalno zdravlje i onemogućiti ih u ostvarivanju edukativnih i karijernih ciljeva.

"Posljedice seksualnog zlostavljanja postaju ozbiljan doživotni problem, jer se često javi mješavina straha, konfuzije, bijesa, sramote, depresija, osjećanje krivice, rastresenost, a osobe koje su u djetinjstvu zlostavljane, ako s njima ne rade stručne osobe, najčešće kada odrastu i sami postanu zlostavljači", kazao je Dizdarević, dodajući da postoji niz problema s kojima se profesionalci sreću, jer nije jasno definisano kako se postupa sa žrtvom, a zatim i kako će se provoditi sistemsko praćenje i podrška zlostavljanoj djeci.

Dizdarević je naglasio da bi školstvo, te socijalna i zdravstvena zaštita morali jasno definisati oblike i metode saradnje, kako bi se što efikasnije otkrivala krivična djela zlostavljanja djece, te kako bi se zlostavljanoj djeci pružila adekvatna pomoć i podrška.

Počiniocima se izriču niske kazne

I dok kod zlostavljane djece posljedice ostaju čitav život, mnogim počiniocima, koje policija uspije otkriti, a nadležno tužilaštvo dokazati da su počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret, sudovi izriču mizerno niske kazne.

Tako je Rešad Omerhodžić, imam iz travničkog sela Gluha Bukovica, osuđen na samo na godinu i po zatvora zbog bludnih radnji nad maloljetnom N.T., polaznicom mekteba.

Najtužnije od svega jeste što je cijelo selo branilo hodžu, a uz njega je stala i Islamska zajednica. Niko od njih nije razumio optužbu djevojčice, koja je smogla snage da kaže: "Govorio mi je da ga držim za polni organ. Rekao je da će mi mama umrijeti ako nekom ispričam šta se dešava".

Osman M. (70) iz naselja Donji Srbljani kod Bihaća osuđen je na šest i po godina zatvora zbog seksualnog zlostavljanja dvije maloljetne unuke. Ovaj 70-godišnjak je od 2004. do 2008. godine prisiljavao svoje unuke na incestuozne polne odnose i bludne radnje u svojoj kući, garaži, te u kućama roditelja maloljetnih unuka kada drugi članovi porodice nisu bili kući.

Sudsko vijeće Kantonalnog suda Tuzla, kojim je predsjedavala sutkinja Hurija Sarajlić, 2006. godine je Zoranu Jovanoviću (21) i Edisu Mehmedoviću (20) zbog silovanja 16-godišnje retardirane djevojčice izreklo kazne zatvora u trajanju od 12 mjeseci, dok je Elvis Bajrić (20) za bludne radnje dobio sedam, a za nanošenje teških tjelesnih povreda šest mjeseci, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od, također, 12 mjeseci.

Silovanje retardirane 16-godišnjakinje dogodilo se krajem februara 2006. godine u muškom toaletu Sportsko-kulturnog centra Mejdan u Tuzli, a nakon žalbe Tužilaštva TK, u februaru 2007. godine, Vrhovni sud Federacije BiH preinačio je jednogodišnje kazne, pa su Zoran Jovanović i Edis Mehmedović osuđeni na po tri godine zatvora za krivično djelo silovanja, dok je Elvis Bajrić osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od godinu i osam mjeseci.

Slovo zakona

Inače, prema Krivičnom zakonu Federacije BiH, ko izvrši polni odnošaj ili s njim izjednačenu polnu radnju s djetetom, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina. Ko siluje dijete kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine. Ako je kod djeteta prilikom polnog odnosa nastupila smrt ili je narušeno djetetovo zdravlje ili je, pak, dijete zatrudnilo, predviđena je kazna zatvora u trajanju od pet do dugotrajne kazne zatvora.

Ako nastavnik, vaspitač, ljekar, vjerski službenik ili druga osoba zloupotrijebi svoj položaj i izvrši obljubu ili drugu polnu radnju prema djetetu koje mu je povjereno na učenje, vaspitanje, čuvanje ili staranje, bit će kažnjen zatvorom od jedne do deset godina zatvora.

Krivična djela protiv polnog integriteta koja se odnose na maloljetnike regulisana su i Krivičnom zakonu RS-a, a onaj ko drugog prinudi na obljubu ili neku drugu polnu radnju, ili ako je to djelo izvršeno prema maloljetnicima na naročito svirep i ponižavajući način ili je istom prilikom izvršeno više silovanja od strane više lica ili ako je usljed djela nastupila teška tjelesna povreda, teško narušavanje zdravlja ili trudnoća, počinilac će biti kažnjen zatvorskom kaznom od tri do 15 godina.

Ako je polna radnja nastupila zloupotrebom položaja, nastavnik, vaspitač, usvojilac, ljekar, vjerski službenik ili drugo lice, prema Krivičnom zakonu RS-a bit će kažnjeno zatvorom od pet do 15 godina.

Međutim, iako prema krivičnim zakonima za seksualno zlostavljanje djece mogu izricati više kazne, većina sudova u praksi to ne radi, a što doprinosi tome da se počinioci ubrzo nađu na slobodi, te mogu nastaviti sa seksualnim zlostavljanjem djece.