{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


KOLUMNA
/
Segregacija i skunk "profesora" Šutala

S
4.6.2010. u 14:59
0
45
Segregacija i skunk "profesora" Šutala
0
Segregacija i skunk "profesora" Šutala
Naš mentalitet je duboko pozornički, poltronski, ali ono što mu kvari idilu je želja da se država i vlast ipak prevare. Makar i dilanjem droge.
Grupa mladih, talentiranih i kreativnih ljudi je u Sarajevu još 2002. godine osnovala Fondaciju za kreativni razvoj, nevladinu organizaciju koja se, izmađu ostalog, okupljanjem i podržavanjem djece, omladine i roditelja u njihovim naporima da učvrste mir u BiH, kroz učešće i poboljšanje obrazovnih, kulturnih i socijalnih struktura. Kako se stalno iznova treba uvjeravati da su takve, civilne i humane u nas uglavnom spadaju u registar nemogućeg, tako se njihova ekipa jednom zaputila u Stolac, snimiti prilog o jednom od najzamršenijih slučajeva ovdašnjeg rasizma. Riječ je o srednjoj školi u Stocu, koja je jedna od tačaka koju su svi – i ko je trebao, a, vala i ko nije – uzimali za primjer segregacije i neodrživosti “koncepta” razdvajanja djece u obrazovanju.

Pozornik Ćavar

Medijski sad već nadaleko poznata kao "Dvije škole pod jednim krovom" stolačka je srednja škola stalno uzimana za primjer. U njoj je stolovao dosad široj javnosti uglavnom nepoznati Miro Šutalo. Radi se o profesoru tjelovježbe koji je dugo figurirao kao jedan od najžešćih pripadnika rigidnih podjela po nacionalnoj osnovi. On je u aprilu prošle godine u školi i "dočekao" pomenutu ekipu Fondacije i đilkoški ih "ispreskakao", ne libeći se da izgovori i poneku prijetnju.

Gospodin Šutalo dizajniran je prilično karikaturalno. Uz ispunjavanje svih stereotipa o Hercegovcima, one je Nešto između Marinka Ćavara iz Audicije i pozornika stanice milicije u Bileći iz vremena SR BiH. Prvo je odmah s prozora počeo tjerati ekipu, ispod zastave s hrvatskim obilježjima. Uz povremene aplauze učenika, što je možda i najstrašniji dio videa na YouTubeu nastupio je kao vlasnik Stoca, škole i dvorišta: "Šta ste došli, nemate pravo snimati, u čiji si grad ti doš'o, jes' to ti neka kabadahija (prezirući da kabadahija, kao zamjenik dahije može biti samo muškog roda, dakle "neki kabadahija", op.a.), moraš od načelnika općine tražiti dozvolu za snimanje, ti si doš'o iz velikog grada mi smo za tebe seljaci, haj' idi u Sarajevo, najedi se ćevapa, pa se smiri malo!" - to je, otprilike, ono što je rekao. Ništa novo i ništa strašno, reklo bi se, u zemlji u kojoj je normalno da novinare mlate i šamaraju, momci iz FKR-a još su i dobro prošli.



U švercu nema nacionalizma

Vijest da je na benzinskoj pumpi pored Stoca u akciji pripadnika Agencije za istrage i zaštitu uhapšeno osam građana BiH i Crne Gore koji su učestvovali u međunarodnom lancu trgovine drogom, i da je pritom zaplijenjeno 30 kg skunka, "oplemenjene" marihuane, sama po sebi i ne mora biti spektakularna. Hercegovinu stari policijski kadrovi odavno zovu Kolumbija, a šverc, pogotovo drogom, kaže stari ratni aksiom, ne poznaje nacionalizam i segregaciju. Elem, uz dva Crnogorca, i dva Banjalučanina, uhapšena su i četiri Hercegovca od kojih su trojica obnašala društveno odgovorne zadaće. Prvi je Vedran Falak, pripadnik odjela krim policije Policijske uprave Čapljina, drugi Zvonko Perić, šef mladeži HDZ-a 1990., a treći upravo naš "junak" Miro Šutalo.

U njegovom radnom okruženju, kako su izvijestile novine, su šokirani jer je on "odgovorno obavljao svoje dužnosti". A dužnosti je bilo puno: avanziravši usput iz profesora fizičkog u profesora grupe filozofskih predmeta – "valjda prema onoj u zdravom tijelu, zdrav duh" naš je Pozornik Ćavar, odnosno direktor Šutalo, predavao, između ostalog, filozofiju, sociologiju, psihologiju, vodio košarkaški klub i bio v.d. direktora. Platonovske sposobnosti, nema šta. Nikom iz njegove radne okoline – ako je tu uopće koga i bilo, jer je čovjek radio skoro sve poslove - nije bilo sumnjivo što svaki mjesec mijenja automobil. Da sve bude i majstorski komično, prošle je sedmice u organizaciji nevladinog sektora održao valjda jedino zajedničko predavanje hrvatskoj i bošnjačkoj djeci o – štetnosti droga. Priznajte, neke stvari nigdje nisu kao kod nas!?

Bahata lojalnost

I to je, zapravo, suština ove priče: BiH je puna Šutala, Falaka i Perića, čije će se sredine začuditi što su dileri, zaboravljajući da te sredine upravo i počivaju na takvim ljudima i principima: malim karikama u međunarodnim, čitaj regionalnim) lancima koji održavaju nacionalne statuse quo i nacionalističke vlasti, doprinoseći pritom propadanju malih sredina koje su ratom opustošene.

Što se tiče onoga što ovo piše, nakon tri godine pravljenja festivala u Stocu, gdje su na vlasti oni koji postavljaju Periće i Šutala, nismo uspjeli doći do toga da nas vlast ili opozicija na bilo koji način prihvati i pomogne. Istina, ljudi su nam, uglavnom, zahvalni na naporima, ali duboka frustracija što nijedna institucija nije ponudila bilo kakvu pomoć – ostaje. U tome ima nešto potpuno zakonito: sve dok se ne promijeni model "stražarske" lojalnosti karakteristične za primitivne i segregacijske sredine, svima nama skupa pomoći nema.

Zato danas izgleda da uopće nije važno ko će pobijediti na izborima u oktobru, jer tu vrstu bahatosti i subordinacije uzgajaju sve političke opcije, tamo gdje mogu. U Ljubiji, Vlasenici ili Bukovici sigurno ćete naći nekakvog Šutala spremnog da "pošuta" one koji "previše" pitaju. Važno je samo da pripada "oslobodilačkoj" opciji. On, dakle, nije izuzetak, on je poput Kovačevićevog Ilije Čvorovića, činio zlo duboko uvjeren da radi pravu stvar, štiti poredak koji mu pridaje socijalnu važnost, makar ona bila duboko lažna. Kao u slučaju Šutala i Stoca.

Tragedija ove zemlje je duboko prožeta mentalitetom: skoro svi naginju pozorničkoj, poltronskoj svijesti, ali tu svijest duboko ometa želja da se prevare država i vlast. Zato te države, uglavnom, nisu uspješne. Ali, tako je, na nivou groteske, moguće biti "uspješan" pojedinac: direktor škole, profesor filozofske grupe predmeta, imati novi auto i još povrh svega - biti diler. To je, uglavnom, ono što su nam ratovi ostavili u amanet, a mi se potrudili da dugo poslije svakog rata, taj model uspješno i krepko živi. Uz pomoć nacije, skunka i segregacije.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: