Saslušan prvi svjedok protiv Gorana Sarića
Svjedok Ibro Pandžić je ispričao da se 19. juna 1992. bošnjačko stanovništvo iz sarajevskog naselja Nahorevo okupilo pred Mjesnom zajednicom i tada im se obratio Goran Sarić, nakon čega su odvedeni u zgradu bolnice Jagomir.
“Otišli smo pred Mjesnu zajednicu, gdje nam se obratio Goran Sarić, komandant Vojne policije. Onda su nas oko 100 odveli u bolnicu Jagomir. Utjerali su nas u dvije sobe. Morali smo skinuti kaiš, ostaviti dokumente i novac. Ostaviš sve i imaš status zarobljene osobe”, kazao je Pandžić.
Na upit odbrane kako zna da je osoba koja se obratila okupljenima pred Mjesnom zajednicom u Nahorevu bio optuženi, svjedok je odgovorio da je Sarića ranije upoznao.
Sariću je na teret stavljeno da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u srpskoj općini Centar u Sarajevu, učestvovao u napadu na stanovništvo u Nahorevu, Poljinama i drugim sarajevskim naseljima.
On optužen da je 19. juna 1992. naredio svim muškarcima u naselju Nahorevo da dođu u Mjesnu zajednicu, odakle je oko 100 Bošnjaka odvedeno i zatvoreno u zgradu bolnice Jagomir.
Istog dana, kako je navedeno, Sarić je naredio ostatku nesrpskog stanovništva da se preda, nakon čega je oko 200 žena, djece i staraca prisilno premješteno na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH).
Tužilaštvo BiH tereti Sarića i da je 21. juna 1992. vršio razdvajanje zatočenika u zgradi bolnice Jagomir u tri grupe.
Svjedok Pandžić je kazao da je iz bolnice Jagomir izveden 22. juna 1992. te da je i prilikom napuštanja objekta opet vidio optuženog Sarića, koji je rekao da će neki ljudi ostati “dva sata na informativnom razgovoru” u zgradi bolnice.
“Nas oko 60 posto je sprovedeno do Breke. Kasnije saznajem da je jedna grupa onih koji su ostali odvedena u Vogošću, a druga grupa je pobijena na Skakavcu. U toj grupi su bili i moj sin, brat, dva rođaka… Ukupno osam članova moje porodice”, rekao je svjedok.
Pandžić je kazao da njegov sin nije bio punoljetan kada je ubijen, te da ga je, zajedno s drugim ubijenim, pronašao 2000. godine.
“Jedan komšija mi je rekao da mi je sin ubijen u Radovi, zapaljen i sahranjen. Međutim, taj komšija mi nikada neće reći ko ga je ubio”, kazao je svjedok.
Napad na Nahorevo, kako je ispričao svjedok, počeo je 12. juna 1992., kada su pogođene kuće njegovog brata i drugih mještana bošnjačke nacionalnosti.
Nastavak suđenja zakazan je za 4. juni, kada je planirano saslušanje dvaju svjedoka Tužilaštva BiH.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
