Priča o "živoj biblioteci", pomalo podsjeća na knjigu, odnosno film "Fahrenheit 451“. Skrivajući se od režima čiji službenici nemilosrdno pale knjige, jer smatraju da znanje i raznolikost ideja i stavova donose samo nemir i pomutnju, ljubitelji pisane riječi povlače se na ostvro, gdje svaki od njih napamet uči po jedno djelo svjetske književnosti. Na kraju filma oni se predstavljaju kao "Platonova ’Država’“, "Sartrovo ’Jevrejsko pitanje’“ ili kao "Ponos i predrasude" autorice Jane Austen.
Ljudi-knjige koji se mogu iznajmiti u biblioteci u Innsbrucku predstavljaju se vlastitim imenom i pričaju svoju životnu priču. Projekat je osmislio Sarajlija Emir Handžo.
"U svakodnevnom životu još uvijek postoje granice u glavama naših susjeda i smatram da je ovaj projekat jedan mali doprinos za više međuetničke tolerancije, za više međusobne komunikacije i za razvijanje interkulturalnog dijaloga. Želimo da pokažemo javnosti kulturne raznolikosti naših sugrađana i hoćemo da zaštitimo pravo i slobodu marginaliziranih grupa koji su u mainstream-medijima veoma često prikazane u negativnom svjetlu“, kazao je Handžo za Deutsche Welle.
"Živa ljudska biblioteka“ (Lebende Menschenbibliothek) fukcioniše tako što posjetioci gradske biblioteke u Insbruku jednom u mjesecu imaju mogućnost da iznajme čovjeka-knjigu, koji im onda priča svoju životnu priču, odnosno, odgovara na njihova pitanja. Prije susreta sa "živim knjigama“ čitaoci, odnosno slušaoci mogu prelistati online-katalog i mogu se već unaprijed odlučiti koju knjigu tog dana žele "čitati“.
Na raspolaganju im tako npr. stoje Habib iz Kurdistana, Paolin iz Kameruna, Fazel iz Afganistana ali i nekoliko bosanskohercegovačkih naslova.
"Ja sam Zlata, dolazim iz BiH i moja tema je djetinjstvo u ratu. Kada je počeo rat imala sam sedam godina i tada nisam imala pojma zašto se to dešava “ objašnjava tako Zlata iz BiH jednoj čitateljki na početku razgovora, dajući joj kratak sadržaj sebe kao knjige koju je ona upravo iznajmila.
Emir Handžo, koji u Innsbrucku živi od 1993. godine i koji se osim studijem evropske etnologije bavi muzikom i kulturom uopšte, kaže da se u Austriji umjesto sa strancima uglavnom priča o strancima, što je, dodaje, principijelo pogrešno.
"Ljudi ne žele da međusobno komuniciraju zato što se možda boje da pređu jednu granicu i da stupe u kontakt sa svojim susjedom koji je možda malo tamniji od njih, koji možda priča drugi jezik i koji se drugačije oblači. To su granice koje mi želimo da prekoračimo“, kazao je Handžo.
Projekat "žive biblioteke“ austrijskoj javnosti prvi put je predstavljen 2008. godine, tada su ljudi-knjige čitaocima na raspolaganju stajali pet dana za redom, na pet različitih javnih mjesta u gradu. S početka se ljudi nisu usuđivali prići ljudima-knjigama i upustiti se u razgovor. Vremenom je, međutim, atmosfera postala opuštenija, posjetilaca je bilo sve više, a poneki razgovor je završio i jako emotivno.
"Kada se na kraju razgovora dvoje ljudi, koji se nikada ranije nisu vidjeli, zagrle i u tom zagrljaju ostanu po minutu ili dvije je mala ali fina gesta", kazao je Handžo.
Ove godine projekat "žive biblioteke“ će se, osim u Innsbrucku, dešavati u još dva grada u austrijskoj pokrajini Tirol. Na konferenciji za štampu upriličenoj na početku ovogodišnjeg programa dogradonačelnica Insbruka Christine Oppitz-Ploerer objasnila je da je cilj projekta upoznavanje sugrađana i rušenje stereotipa, te očuvanje socijalnog mira.
Navijači ismijavaju Riceovu djevojku zbog izgleda, slomljena je obrisala sve fotografije
