"Više ne mogu trpjeti da mi se dijete igra u smeću: pivskim bocama, papirima, ambalažom od čipsa, sokova i čokolada, novinama i svim ostalim organskim i neorganskim otpacima koje možete zamisliti", ističe Pejović.
Oko parka se, kako kaže, tokom cijelog dana i noći okupljaju sumnjive osobe, od pijanaca koji spavaju na klupama, do "kulturne" sarajevske omladine koja razvaljuje inventar i pije u dječijem parku.
"Najgore od svega je to što roditelji bacaju opuške i smeće baš tamo gdje im se djeca igraju. Nedostatak gradske i građanske kulture, ništa drugo. Inventar parkića je desetkovan i postaje opasan za djecu, a ovakvo stanje traje već mjesecima i niko ništa ne poduzima", razočaran je Pejović.
Naglašava kako je ironično to što živi u dijelu Sarajeva koji se smatra "oazom", na Grbavici 1, koja se nalazi u blizini OHR-a, Vilsonovog šetališta, Zemaljskog i Historijskog muzeja BiH, policije, kampusa UNSA, dakle u rezidencijalnoj zoni.
"Ako je ovakvo stanje u ovom dijelu grada, mogu zamisliti s čim se sve susreću roditelji iz ostalih dijelova Sarajeva, ali i iz ostalih gradova u BiH", zaključio je Pejović.
