FOTO / Safa Kamar: U BiH sam prvi put čuo za "bajramski party"
Iako, ima fakultetsku diplomu, Safa Kamar nikada nije radio u struci za koju se školovao. Od 1989. godine u tuzlanskom naselju Slatina ima obućarsku radnju.
"Nastavio sam porodičnu tradiciju, jer je moj djed bio opančar. Dok sam bio dječak iz škole sam odlazio k djedu i kod njega pekao zanat. Moram priznati kako sam oduvijek volio taj posao, a kroz rad u branši stekao sam veliki broj prijatelja", govori on.
Do 2004. godine nije išao u Irak, a onda je po nagovoru brata posjetio rodno mjesto koje se nalazi na pola puta od Bagdada ka Basri. Kaže kako je posljednji Bajram s porodicom proslavio davne 1981. godine kada je imao 17 godina.
Potom je vrijedni tuzlanski obućar ispričao kakvi su običaji u Iraku u vrijema bajrama.
"Najprije nabavimo novu odjeću, jer se za bajram oblače potpuno nova odjela. Kupujemo odjeću i slažemo na jedno mjesto, te oblačimo kada za to dođe vrijeme. Prije bajram namaza običaj je da se ujutro okupa cijela porodica, pa se poslije toga odlazi na namaz. Najprije se okupa najmlađi član porodice, pa do najstarijeg. Najmlađi član je u džamiji uvijek do glave porodice. Ja sam uvijek bio desno od oca, jer nisam bio niti najstariji, niti najmlađi", kaže Kamar.
Omladina u Iraku poslije bajramskog ručka obično odlazi u parkove. Safa Kamar kaže kako se u našoj zemlji prvi put suočio sa izrazom "bajramski party", koji je uvriježen u posljednjih nekoliko godine.
Kada je riječ o podjeli kurbanskog mesa, Safa Kamar, kaže kako nema velike razlike između BiH i Iraka. Jasno je propisano kome se dijeli jedna, druga i treće trećina kurbana.
"U Iraku je običaj da kurban bude crna ovca ili ovan. Međutim, tamo ima muslimana koji za kurban uzimaju samo ovna ili bika", zaključuje razgovor Safa Kamar, koji Kurban-bajram u Tuzli dočekuje i proslavlja u skladu s običajima koje je naučio u djetinjstvu kojeg je proveo u Iraku.
