{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Rudarska borba u BiH nije prestala od Husinske bune

S
21.12.2009. u 07:58
0
5
Rudarska borba u BiH nije prestala od Husinske bune
0
Rudarska borba u BiH nije prestala od Husinske bune
Na današnji dan prije 89 godina u mjesto Husino u blizini Tuzle glad i siromaštvo natjerali su više hiljada rudara na štrajk nazvan kasnije 'Husinska buna'. Štrajk je bio jedan od najmasovnijih i najžešćih sukoba radničke klase kraljevine SHS u borbi za svoja prava, a izbio je zbog vladinog kršenja sporazuma o visini nadnica, koji je ona sama potpisala.
Rudarske porodice u Brezi, Kreki, Tuzli i Zenici iseljene su iz državnih stanova, a rudari mobilisani. Više od 300 iseljenih rudara iz Kreke, pretežno Slovenaca, povuklo se sa štrajkačkim odborom u Husino i druga sela kraj Tuzle. Njihov otpor vojsci, žandarmeriji i «Narodnoj gardi», koje su pokušale da strance protjeraju, a domaće rudare primoraju na posao, počeo je 21., a u krvi je ugušen 28. decembra 1920. godine.

U njemu je učestvovalo oko 7.000 radnika, a vodila ga je Komunistička partija preko Saveza rudara, na čelu sa Mitrom Trifunovićem Učom. Protiv pobunjenih rudara i njihovih porodica od strane vladajućeg režima izvršene su surove represije i zvjerstva: pljačke, silovanja, prebijanja, masovna hapšenja…

Trinaest mjeseci kasnije Husinska buna dobila je i sudski epilog. Optužno je oko 350 rudara i članova njihovih porodica.

Njih deset osuđeno je na robiju, a rudar Jure Kerošević bio je osuđen na smrt vješanjem ali ova kazna mu je nakon solidarnosti radnika čitavog svijeta i pritiska na vlast zamijenjena sa 20 godina teške robije, koju je punih 17,5 godina izdržao u zeničkoj kaznionici.

Od posljedica terora i mučenja umrla su 32 rudara čija imena su ispisana na spomen ploči u Partizanskom spomen groblju u Husinu.

Od Husinske bune do danas

Danas rudari imaju veća prava i bolje povlastice ali rudarska plata i dalje nije dovoljna za pokrivanje osnovnih životnih troškova, a uslovi za rad su katastrofalni.

Rudarima se danas ne sudi zbog štrajkova, i ne osuđuju se na smrt ali zbog uslova u kojima rade, mnogi su već živi “osuđeni” na smrt. Pitanje je samo dana kada će se sljedeći put dogoditi neka nesreća ili eksplozija u nekom od rudnika kao što se desilo 14. marta ove godine u jami Stranjani, Rudnika mrkog uglja Zenica, kada je usljed zapaljenja metana poginuo 32 - godišnji rudar Almir Babić, a 14 rudara je povrijeđeno.

U augustu ove godine 33 – godišnji rudar Halim Buljetović preminuo je od povreda zadobijenih u nesreći u Rudniku mrkog uglja Breza, gdje je radio. Buljetović je bio u grupi rudara koja je ostala da izvrši remont čeonog transportnog sistema u jami Kamenice kada je došlo do obrušavanja ugljene mase od koje je rudar povrijeđen, a preminuo je pri iznošenju iz jame.

Nakon nesreća vlasti redovno u medijskim izjavama obećavaju da rudari mogu očekivati ljepše dane i da će uslovi za rad biti poboljšani. I na Dan rudara mogu se čuti mnoga obećanja.

Tako je na svečanoj sjednici povodom Dana rudara održanoj u subotu u Sarajevu i Vahid Hećo, federalni ministar energije, rudarstva i industrije, kazao da će budućnost rudara u narednom periodu biti bolja, uz ocjenu da je "iza nas vrijeme kada se socijalna politika vodila preko leđa rudara".

Hećo je najavio da će se tokom 2010. godine investirati oko 120 miliona, a u naredne tri godine oko 250 miliona maraka u sedam rudnika.

Za nadati se da će bh. vlasti održati ovo obećanje, i da to neće biti samo još jedna priča za medije i bh. građane ispričana povodom Dana rudara.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: