BiH
0

Roditeljska pažnja: Pa šta ima kod vas?

Sarajevo-X
Evropsko prvenstvo je tek završeno, a Zoka vam odmah donosi jednu kolumnu tematski vezanu uz najvažniju sporednu stvar na svijetu.

Svaka sličnost sa događajima i ličnostima iz ove priče upravo je namjerna

Ovih dana, u Sarajevu, u jednoj prosječnoj četvoročlanoj porodici

“Dragi, stigla sam!” Tišina. “Dragi, jesi li u kući?” Tišina. Odlazi u kupatilo, presvlači se, umiva i u kućnoj haljini ulazi u dnevni boravak. Zatiče”dragog”, sjedi hipnotisan, bulji u TV. “A tu si, pa što se ne javiš?” “Aha…” “Šta ima kod tebe na poslu, jesi li se umorio, jel bila plata…?”

“Aha…dobro…dobro…” “Ja sam crkla, napolju je takva žega, da ja ne znam na šta ce ovo izać', ne pamtim da je kad bilo ovako pakleno.” “Fino…” “Joj što sam danas vidjela finu haljinu, znaš ove nove što se sad nose, sa izrezom, i baš za istim stolom divne sandale, ama baš slatke…šta kažeš…” “Dobro…” “Znaš … ja sam to kupila…” “Fino…” “Fino? E, kupila sam i tašnu u istoj boji, nešto malo šminke i divan parfem…” “Aha…” “E, da ti kažem još, auto je kod majstora, imala sam mali udes danas, jedan kreten stajao u mjestu, ja mislila da je krenuo, zanijela se malo, dala gas, i baš ga maličak udarila. I nije puno otišlo…malo hladnjak probijen i prednja maska je pukla, morali bi smo uzeti novu, kaže majstor. I svjetla su, fala bogu, popucala... “Fino…”

“Majstor kaže oko 700 maraka, sitnica jel’ de…kako je moglo bit’” “Aha…” Zadovoljna odlazi u kuhinju da sprema ručak. Na scenu stupa sin. “Šta ima stari?” “A? Aha…” “Završila se škola napokon…” “Fino…” “Pao sam iz dva…” “Dobro…” “Popravni je u augustu.”

“Aha…” “Al’ nema veze jel’ de, svakako ne bi imao para da mi daš da idem na more…” “Aha…” “E, super. Mogul' uzet' cigaru od tebe, znaš počeo sam pušit', a nemam love…baš mi se nešto puši…” “Aha…” “Stari car si, vidimo se, odoh ja…” Odlazi. Dolazi miljenica kuće. Kćerka. Ljubi ga. “Zdravo tata.” “E…” “Tatice, znaš onog slatkog dečka, sina tvog prijatelja?…” “Aha…” “Znaš, on mi je sad momak…” “Fino…” “Mi smo skupa već oko mjesec dana…” “Dobro…” “E znaš, ovo nije više vaše vrijeme, nego jedno moderno doba…” “Aha…” “E pa, ja i on imamo odnose, mislim mi se, znaš već…” “Fino…” “E sad ja, ovaj nije sigurno, al’ postoji mogućnost, mama kaže da pričekamo još malo, pa će me odvesti njenoj kolegici, ona je ginekolog…” “Dobro…” “E, jel’ mogul’ i ja uzet’ jednu cigaru?” “Aha…” “Fakat, ti si najbolji tata na svijetu.” Odlazi u kuhinju.

Istoga dana, kasno te večeri, kada je na EP u fudbalu i posljednji sudija, na posljednjoj utakmici, odsvirao posljednji zvižduk…

“Dragi”, "stari” i "tata”, napokon se budi i zbunjeno gleda okupljenu porodicu.

“Pa šta ima kod vas – ništa mi ne pričate.”

Zoran Ćatić