{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Roditeljska pažnja: De-mokra-ti-ja... od pljuvanja

S
28.6.2004. u 22:22
1
0
Roditeljska pažnja: De-mokra-ti-ja... od pljuvanja
1
Roditeljska pažnja: De-mokra-ti-ja... od pljuvanja
Nakon "otvorene pjesme", koju ste prošle sedmice mogli pročitati na našim stranicama, stiže i prva prava Zokina kolumna.
Nakon silnih godina (svidjelo se to nekome ili ne) jednoumlja u jednopartijskom sistemu u kojem se po mišljenje išlo u CK i nakon agresije, genocida i rata u BiH (neka mi ne zamjere oni, koji su obrazovni program uveli novu definiciju "nemili događaj na prostorima ex Jugoslavije", ja ipak stvari volim zvati pravim imenom) u našoj zemlji došlo je do pojave masovnog korištenja sloboda u neograničenim količinama. Sasvim razumljiva pojava.

Rezultat toga je i ogroman broj medija na ovako malom prostoru. Mislim da jedan podatak kaže da smo druga zemlja na svijetu po broju medija u odnosu na broj stanovnika.

Otud pojava Ne vladinog sektora, udruženja građana, različitih sekti, vjerskih skupina i ko zna čega sve još ne. Otvorili su se vidici, mogućnosti... Sloboda govora i mišljenja je također došla do izražaja, što je meni lično jedna od najdražih sloboda. (poslije one koju još uvijek nemamo a to je sloboda prelaska inih granica sa bosanskohercegovačkim pasošem.)

Sve, ali apsolutno sve, podložno je kritici i mišljenju svekolike javnosti. Na udaru su svi oni koji se na bilo koji način javno eksponiraju, ali i oni koji svoje "djelovanje" pokušavaju zadržati u okvirima svoje privatnosti. Dobro, malo ga znamo pretjerati pa umjesto da izražavamo mišljenje i kritiku vezano za rad, djelo i učinak pojedinaca ili grupacija, vrlo često pređemo granicu lijepog ponašanja i uljudnosti pa tabirimo ono što bi trebalo biti sveto, privatnost.

Ali, Bože moj, takvi smo, a i niko se na svijetu demokratiji nije naučio pod okriljem Dejtonskog... pardon,... za desetak godina.

Ono što jeste dobro kod našeg svijeta, jeste to, da smo veoma kritički raspoloženi prema svemu i svakome. (dokaz za to je žestina i broj komentara na prošlonedjeljnu pjesmu visokom...)

Iz toga proizilazi kvalitet. Jer stvarati društvo i okruženje u kojem živimo, biti izložen neprestanim, žestokim kritikama, čini da s puno više prisebnosti vodimo računa o onome što želimo reći ili uraditi. Rekoh sa više prisebnosti, ali još uvijek i ne odgovornosti...

Tu dođosmo do onoga što nam nedostaje i onome na čemu trebamo raditi.

Dakle, konzumirati slobode u svim njenim oblicima i varijantama, ali sa punom odgovornošću.

Počev od svakog pojedinca u društvu pa do prva tri čovjeka države, pa samim tim i Najvišeg od Svih Visokih Predstavnika u BiH. Posebno se ovo treba odnositi na ljude u medijima koji su neka, nazovi spona između vlasti i raje. E sad, nagradno pitanje.
Ko je do sada odgovarao za bilo šta?
Ratni zločinci? - Samo sitna buranija.
Vlasti? - Nismo mi Alijansa je.
Alijansa? - Nismo mi to su ovi iz koalicije.
Međunarodna zajednica? - Oni su tu da bi nam pomogli.
MMF? - Šuti, njih ne diraj.
Mediji? - Ni njih ne čačkaj oni su nezavisni.
Novinar, neki? - Oni se svakako sude između sebe.
RS? - Mrš, balijo i ustašo.
Federacija? - Mrš četničino jedna.
Visoki Predstavnik? - Zašto on? - Pa recimo za... ugrožavanja osnovnog ljudskog prava na rad, kada je onemogućio Vikićevim specijalcima da rade ne kao specijalne jedinice već ni kao portiri (druga strofa "otvorene pjesme" govori o tome). Nije on IPTF je. - A ko je potvrdio odluku IPTF?
Haj ne seri, ako javnost na to nije i neće reagovati šta se ti praviš pametan. - Nako.
Ko? Za bilo šta?
Ja? Ti? On? Mi? Vi? Oni?
Svi ti koje si sad pobrojao.
Imaju li oni ime i prezime.
Nemaju.
A što?
Zbog odgovornosti. Treba imat' muda, pa stati iza svojih riječi ili djela. Kad kažeš ko si, onda si dostupan, izložen, "lahak" za provjerit'. I ko si, šta si, šta radiš i šta si radio, gdje si bio, s kim, za koga, protiv koga i šta jedeš, piješ, šmrćeš i dišeš.

A nešto se ne sjećam da je iko' iza svog komentara "stao" imenom i prezimenom.

S poštovanjem i iskrenim željama
Zoran Ćatić

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: