BiH
74

Roditelji: S poteškoćama se možemo nositi, potrebno je razumijevanje

Sponzorirani članak
S poteškoćama se možemo nositi, s nepravdom ne, rekli bi roditelji djece koja su rođena s poteškoćama u razvoju.

Teška materijalna situacija, malo razumijevanja vlasti i nadležnih institucija te nedostatak adekvatnih sadržaja i centara u kojima bi mališani dobili priliku da ispune svoje mogućnosti, uživaju u igri i uče nešto novo, sve to utječe na razvoj intelektualnog kapaciteta djeteta, ali i na samu porodicu.

Upravo toj ideji su se posvetili čelnici Agencije za međunarodni razvoj USAID u saradnji s Udruženjem "Dajte nam šansu" otvorivši u Sarajevu Servis centar za porodice djece s poteškoćama u razvoju.

Stavljanjem u funkciju ovog centra, porodicama je omogućena psihološka, pravna i svaka druga pomoć, a djeca sada imaju mogućnost kraćeg dnevnog boravka među vršnjacima. U ovom centru rade psiholog, logoped, defektolog, socijalni radnik, kao i 50 volontera educiranih za rad s djecom s poteškoćama u razvoju, a kako je najavljeno, uskoro će se oformiti i mobilni timovi za pomoć u domaćinstvima.

Na osnovu dobrih iskustava iz ovog projekta, a u duhu poruke "Svako dijete zaslužuje igru", USAID je tokom četiri dana trajanja Kid's Festivala, velikog dječijeg događaja koji se početkom juna održao u Sarajevu, organizirao i igraonicu za djecu s poteškoćama u kojoj je bilo angažirano osoblje Servis centra.

"Prvi put da na Kid's Festivalu postoji igraonica namijenjena djeci s poteškoćama. Kao majka dvoje djece, od kojih jedno ima poteškoće u razvoju, nastojala sam ih i prethodnih godina voditi na ovaj događaj, ali sam se vraćala kući umorna i nezadovoljna jer ništa nije bilo prilagođeno djeci u kolicima. To vam govorim iz ličnog iskustva, ali i iskustva roditelja s kojima sam u kontaktu. Ove godine je drukčije, djeca s poteškoćama dobila su svoj kutak, imaju priliku da kvalitetno provedu vrijeme, a kao roditelj mogu da se posvetim i onom drugom djetetu", kazala nam je Ines Kavalec, predsjednica Udruženja "Dajte nam šansu" i majka dvoje djece, od kojih je jedno dijete s poteškoćama u razvoju.

Radionica s trinaest educiranih volontera, kao i cijeli Servis centar sa profesionalcima koji su tu angažirani, osmišljeni su kako bi roditelji mogli prepustiti svoje dijete u sigurne ruke i poticajno okruženje, te istovremeno ispuniti i svoje potrebe.

"Mi smo jako iznenađeni jer nismo znali kakve će biti reakcije roditelja. Ali radionica je svaki dan tokom trajanja festivala bila puna, a dnevno je kroz nju prolazilo oko 200 djece. Volonteri rade kroz 'floortime', edukativni i kreativni kutak, gdje su sadržaji prilagođeni razvoju motorike, kognitivnog i afektivnog područja. Bitno je naglasiti da je su među ciljevima ovog projekta i osnaživanje porodice, kao i povećanje vidljivost djece s poteškoćama i njihova integracija u društvo", dodaje Kavalec.

Ukoliko se ne razvija društvena svijest o pravu na jednake mogućnosti, mnoge će skupine društva ostati marginalizirane, pa tako i djeca s različitim poteškoćama, kojih je, prema podacima UNICEF-a oko 5% od ukupnog broja svjetske populacije uzrasta do 14 godina. Svako isključivanje iz zajednice, kako ove djece, tako i njihovih porodica, nedvojbeno doprinosi povećanju problema.

Druženje s djecom – najbolja terapija

Direktor Misije USAID-a u BiH David Barth smatra da ovakav centar ne pruža samo pomoć, njegu i edukaciju djeci, već i podršku roditeljima, najčešće majkama koje danas, zahvaljujući profesionalnom osoblju, mogu pronaći i nekoliko sati za sebe i svoje potrebe. Do sada je ovako nešto majkama djece s poteškoćama bilo praktično nemoguće.

"Svaki dan imam da obavim more poslova, i bitno mi je da dijete mogu ostaviti u provjerene ruke. Da ima više tih centara i mjesta sa stručnim nadzorom, nama bi život bio mnogo lakši. Kada imate dijete s poteškoćama i tako hiperaktivno kao što je moj sin, onda je teško naći posao, raditi ga i zadržati. Moj sin ima autizam, a otežavajuća okolnost je to što ni doktori ne mogu dokučiti šta to tačno znači", ispričala nam je majka Almedina.

Najbolji lijek za njenog sina, kazala nam je ova Sarajka, je druženje s drugom djecom i ljudima koji imaju razumijevanja. Adnan se voli družiti s djecom, naučio je voziti bicikl, role, voli plivati, a za autizam ga veže izostanak govora.

"Za mog sina, djeca su najbolji terapeuti. On njih vidi i kopira, tako uči od njih. Njemu strašno prija ova igraonica, stalno smo ga vodili i u igraonice sa zdravom djecom, ali je lakše kada ima stručna osoba koja zna šta mu treba. Ako mogu makar pet minuta da brigu o njemu prepustim nekom drugom, da znam da se on igra i uživa u svom životu, ja sam sretna", naglasila je Almedina.

Da su roditelji jako sretni i zadovoljni što su se konačno prepoznale njihove i potrebe njihove djece, potvrdila nam je i Zeničanka Vahida Fazlić koja je posjetila Festival s dvoje djece.

"Ovakve radionice su baš dobrodošle jer se tako djeca malo opuste i igraju, a ja dobijem priliku da se malo odmorim. Mlađe dijete koje boluje od cerebralne paralize ima četiri godine. Drukčije je kada ima nekog stručnog ko brine za njega. To je nešto najbolje što neko može pokloniti nama roditeljima", zadovoljna je Fazlić.

Sadžid Dubrovac, samohrani otac iz Zavidovića, posjetio je dječiji Festival sa sinom Rijadom i kćerkom Lamijom. Maleni Rijad je rođen s cerebralnom paralizom, a sa samo 13 mjeseci ostao je bez majke. Sadžid je sretan je što je mogao doći makar na jedan dan u Sarajevo, te priuštiti novo iskustvo svojim mališanima.

"Živim sam s djecom. Djeca su mi sve, kad su zadovoljni, i ja sam. Ne radim zbog djece, na curicu primam dječiji dodatak, a na sina invalidninu i od toga živimo. Potrebna mu je injekcija za spazme kod cerebralne paralize, ali ni to ne mogu priuštiti. Moja supruga je umrla od hepatitisa C, koji je dobila preko transfuzije krvi kada je rađala prvo dijete. Bolest nije dijagnosticirana sve dok nije rodila Rijada. Tada je već bilo prekasno. Ali šta ću, iz ove kože se ne može, djeca su mi sve i za njih živim. Lamija ide u školu, a Rijad voli da se igra jer tako uči, voli druženje s djecom. Gledam ga kako se igra, kako se veseli i presretan sam što mu je to omogućeno", kazao nam je ovaj hrabri otac.

Na području Bosne i Hercegovine, države u kojoj živi preko 3.700.000 ljudi, za sada postoji samo jedan dnevni centar za djecu s poteškoćama, a nalazi se na području Kantona Sarajevo. Za očekivati je da će dobra iskustva koja nakon njegovog otvaranja dijele USAID i Udruženje "Dajte nam šansu", ponukati nadležne državne institucije da pokrenu slične centre i u drugim dijelovima države, te tako pruže mogućnost dostojanstvenog odrastanja djeci kojoj je to najpotrebnije.