{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Rizik od prenošenja ebole u BiH je veoma mali

S
30.8.2014. u 10:42
0
7
Rizik od prenošenja ebole u BiH je veoma mali
0
Rizik od prenošenja ebole u BiH je veoma mali
Foto: EPA
Specijalista epidemiolog u Instutu za javno zdravstvo Republike Srpske Nina Rodić-Vukmir ističe da brojne analize Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da postoji veoma mali rizik da se virus ebole prenese u BiH.
Ona u intervjuu za Srnu kaže da je veoma nizak rizik transmisije virusa na avionskim letovima iz zemalja pogođenih ebolom, jer se virus ne prenosi respiratornim putem.

Da bi neko ko dolazi iz zemalja u kojima je registrovana epidemija ebole ušao BiH mora proći najmanje dvije kontrole na aerodormima za transfer, odnosno slijetanje, što samo pojačava trijažu putnika u međunarodnom saobraćaju na mjestima prvog dolaska u Evropu, prije dolaska u našu zemlju.

"Osigurali smo set preporuka i informacija koje su distribuisane na sve granične prelaze. Te preporuke se odnose kako na putnike u međunarodnom saobraćaju, tako i na službena lica koja vrše kontrolu ulazaka osoba iz susjednih zemalja", napominje Vukmirova.

U distribuciji je i plakat kojim se obavještavaju putnici koji dolaze iz Afrike, i to posebno iz zemalja u kojima je registrovana ebola, da to napomenu službenom licu na graničnom prelazu kako bi dobili sva neophodna uputstva i preporuke u vezi daljeg postupanja.

Kada se osoba prijavi, službeno lice popunjava obrazac sa podacima iz koje zemlje dolazi, kada i gdje je sletjela, kao i njenu adresu i kontakt telefon.

Nakon toga, službeno lice ovaj obrazac prosljeđuje regionalnom centru Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, a osoba se stavlja pod zdravstveni nadzor od 21 dana, koliko traje maksimalna inkubacija ove bolesti i tokom kojih se svakodnevno javlja nadležnom epidemiologu ili porodičnom ljekaru.

U slučaju da se kod osobe koja je pod zdravstvenim nadzorom razviju simptomi bolesti, nikako ne treba da traži zdravstvenu pomoć ili da samoinicijativno odlazi ljekaru, već je dužna da pozove ljekara pod čijim je nadzorom i da ga obavijesti o tome.

"S obzirom da ne postoji lijek protiv ebole, liječenje je simptomatsko. Ukoliko bi se pojavili oboljeli od ebole, biće liječeni u bolničkim uslovima kojih kod nas ima dovoljno", ističe Vukmirova za Srnu.

S obzirom da ebola nije respiratorno virusno oboljenje, odnosno da se u svakodnevnom kontaktu virus ne prenosi, ne postoje specifične grupe stanovništva pod posebnim rizikom.

Osobe koje imaju povećan rizik od zaraze ovim virusom jesu osobe koje putuju u zemlje pogođene ebolom. To se često odnosi na volontere humanitarnih organizacija i misionare određenih hrišćanskih zajednica.

Takođe, tu su i druga lica koja borave i kreću se među oboljelima, kao što su vojska, policija, organi uprave, vjerski službenici i slično.

"Posebno želim da naglasim da je i u tim situacijama, ukoliko ova lica nose i koriste odgovarajuću ličnu zaštitnu opremu, rizik od prenosa virusa veoma nizak", navodi Vukmirova.

Virus ebole dobio je ime prema rijeci Ebola u Demokratskoj Republici Kongo, koja se nalazi blizu mjesta gdje se pojavila epidemija.

Prve epidemije su prijavljene 1976. u Sudanu i Demokratskoj Republici Kongo sa 151, odnosno 280 smrtnih slučajeva.

Jedan od prirodnih "rezervoara" ovog virusa jeste posebna vrsta šišmiša koja živi isključivo u tropskim dijelovima Afrike, a smatraju se za delikatesnu hranu.

Pojava epidemije uglavnom je rezultat prenošenja sa divljih životinja na ljude, a trenutna epidemija je krenula iz ruralnog dijela Gvineje i prvi sumnjivi ili nulti slučaj bilo je dvogodišnje dijete koje je i umrlo.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: