Piše: Asim Bešlija
Teško je i pomisliti da će Bosna i Hercegovina doživjeti ono što doživljavaju mnogo razvijenije zemlje svijeta u ovim izrazito kriznim vremenima. Naime, dok se svi utrkuju da preduprijede katastrofalne posljedice tekuće krize, odgovor domaćih vlasti pred valom koji tek stiže u našu zemlju je ignorantski. Vjerovatno je to jedinstven fenomen našeg podneblja – oči se zatvaraju pred nečim što već uzrokuje probleme industrijaliziranim zemljama sa tvrdnjom da će simptomi poput gubitka radnih mjesta, gladi i neimaštine, nas zaobići u jednom širokom luku. Ako se dobro promisli, ovo je zapravo jedini ekonomski plan djelovanja u predstojećem periodu pustošenja ionako siromašne bh. privrede.
S druge strane, i da želi, država ne može pomoći jer novaca za nekakve ekonomske stimulanse i slične intervencionističke mjere naprosto nema. Pojela ih je administracija, razna socijalna davanja i plaćanje prekomjernog uvoza koji se kod nas već godinama tolerira.
Šta bude – biće
Neozbiljnost sistema u Bosni i Hercegovini karakterizira činjenica da se ni za 15 godina poslije rata nije uspostavio model koji će moći funkcionirati u kriznim situacijama, ma kakve vrste da su one. To se odnosi i na trenutnu finansijsku krizu. U ovoj državi naprosto ne postoji niti jedan element koji bi bio stabilan oslonac borbe protiv, na primjer, kolapsa banaka ili enormnog otpuštanja radne snage.
Najbitnije od svega je da nema novaca za investicije u velike javne radove koje mnoge zemlje u svijetu vide kao spas za ekonomiju, ili za smirivanje socijalnih tenzija koje bi se pojavile jednom kada hiljade radnika izgube posao.
Iako domaće budžete uglavnom karakterizira socijalna komponenta, lošim planiranjem, vlade su uspjele stvoriti toliki deficit da u aktuelnom momentu vrlo upitno kako će se održati i ono dato obećanje o stotinama miliona maraka godišnjih izdvajanja za ove namjene.
Opredjeljenje, posebno u Federaciji, da se umjesto pokretanja poslova i upošljavanja nezaposlenih, socijalni mir održava skromnom novčanom pomoći, ovih dana gubi svoj smisao jer se smanjenjem privrednih aktivnosti više ne zna kako će se puniti budžet te da li će i hranjenje ogromne administracije kao najneproduktivnijeg dijela sistema, uopšte biti moguće.
U nerazvijenoj zemlji kakva je Bosna i Hercegovina nema mnogo mjesta za izvor svježeg kapitala jer je prirodno da će usporavanjem svjetskih ekonomija, priliv investicija biti manji, kao i novca koji je slala milionska dijaspora, koja sve više ostaje bez poslova.
U ćorsokaku i bez plana, pred bh.vladama su zasigurno teška vremena.
Banke, banke
Finansijski tokovi u našoj zemlji prepušteni su drugima. Većina banaka je u stranom vlasništvu i očekivati je da će se potres lagano prenijeti i u naš bankarski sistem. Prvi znakovi su već vidljivi a očituju se smanjenjem pozajmica i pooštrenim kriterijima za dobijaje kreditnih sredstava. Što je još važnije, kredita pogotovo u ovoj situaciji neće biti za privredu koja je osnova za očuvanje stabilnosti, iako se banke niti od ulaska na naše tržište nisu trudile da pomognu domaćoj poljo/privredi već ponajviše da izvuku što više novca od građana.
Zatvorenost bankarskog sektora za finansiranje razvoja privrede polako dolazi na naplatu odnosno činjenica da su uglavnom sve domaće banke rasprodate i da sada država Bosna i Hercegovina ne posjeduje niti jednu jaku banku koja bi mogla nešto uraditi.
Vlastima samo ostaje da apeluju na banke iako je jasno da kod njih neće biti nikakve milosti niti da ih interesuje bilo kakva vrsta intervencije, zvala se ona i smanjenje kamatnih stopa koje kod nas uporno ostaju na bezobrazno visokom nivou.
Građanima i privredi, dakle, država ne može pomoći a banke očito ne žele, te se polako nalazimo u jednoj vrsti bezizlaza koja će se sve više ispoljavati kako dublje zalazimo u 2009. godinu.
Kupujmo domaće
Pomoć jednoj maloj i nestabilnoj balkanskoj državi može u ograničenoj mjeri doći iz Brisela. Ali i to je pod znakom pitanja jer sve vodeće evropske ekonomije tonu svakim danom i sve je više nezaposlenih na evropskom kontinentu. Osim političkog interesa za ovaj dio Balkana, teško je i očekivati bilo kakve velike investicije koje će održati posrtanje ostataka bh.ekonomije.
Gdje je onda izlaz iz sa puta kojim je neminovno krenula fragmentirana bh. država?
Jedini način spasa onoga što još uvijek dobro funkcionira u privrednom smislu jeste, čini se, što veća kupovina domaćih proizvoda i održanje onih kompanija koje su proizvodne i koje ostvaruju velike profite. Jedini izlaz je, dakle, neka vrsta ekonomskog patriotizma kojim bi se održao proizvodni ciklus i spasila radna mjesta čije bi gubljenje donijelo neizdrživu socijalnu krizu.
Osim što može očekivati jako malo pomoći sa strane, Bosna i Hercegovina, kao nekada prije, nema humanitarnu pomoć od koje je godinama živjelo stanovništvo, nema donacija i masovnog prikupljanja pomoći za našu zemlju od koje bi se moglo preživjeti. Oni koji su to nekada radili, i sami su danas u teškoj situaciji.
I ma koliko zvučalo nemoguće, ali izgleda da će sami građani sebi biti najbolji spasi od svega što bi ih moglo snaći i to najviše podržavanjem domaćih kompanija koje jedine generiraju realnu vrijednost i pune budžete. Bez toga, zasigurno, biće dosta gladnih godina i svojevrsne ekonomske depresije.
