{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Raguž: Rješenje hrvatskog pitanja je ključno za budućnost BiH

F
18.10.2013. u 20:45
0
17
Raguž: Rješenje hrvatskog pitanja je ključno za budućnost BiH
0
Raguž: Rješenje hrvatskog pitanja je ključno za budućnost BiH
Martin Raguž (Foto: Arhiv/Klix.ba)
Predsjednik HDZ-a 1990 Martin Raguž u ekskluzivnom razgovoru za Fenu kazao je optimističan kada je u pitanju dogovor domaćih političara o presudi Sejdić-Finci te ih pozvao da postignu fer dogovor i daju nadu građanima BiH kako su i oni dio Evrope i da će im "sutra biti bolje".
Ko je kriv za još jedne propale pregovore u Bruxellesu i to bi napokon trebao snositi odgovornost te dokle će građani u BiH biti taoci "nesposobnih političara"?

To je ključno pitanje. Kada će se ovdje profilirati politički prostor da birači, odnosno građani, prepoznaju one koje blokiraju ili manipuliraju s općim prioritetima i da ih jednostavno kazne na izborima? Bez toga ja tvrdim da ćemo stalno biti u ovom stanju. U ovom trenutku, dok postoji šansa za dogovor, ja ne želim reći kriva je ta stranka ili ta, jer nam trebaju sve stranke kako bi dale doprinos da se dođe do dogovora, ali mogu reći gdje vidim suštinski problem. On je u nespremnosti da se prihvati načelo jednakopravnosti suštinski i kroz ustav i kroz izborni zakon. U ovom trenutku smatram kao svi moramo proraditi na tome da to načelo prihvatimo istinski u BiH. U ovom trenutku mogu samo reći da stranke iz Sarajeva na neki način imaju dodatne zahtjeve, a imale su i u Bruxellesu, o pitanju ovog izloženog modela mogućeg rješenja kroz izravan izbor članova Predsjedništva BiH, ali ja vjerujem da to u idućem razdoblju možemo riješiti samo dogovorom.

Ne mogu reći da sam neki pretjerani optimist kako mi neki predbacuju, ali pitam se što ćemo ako ne vjerujemo kako to možemo napraviti. Sve nas pitam: što ako ne vjerujemo kako to možemo napraviti. Ne samo što ćemo izgubiti slijedeće izbore koji neće onda imati kredibilitet, nego ćemo izgubiti evropsku prespektivu za idućih pet-šest godine jer je i sada stanje alarmantno, da ne upotrijebim neku težu riječ, u smislu privrede, finansija, socijale, penzija, ukupnog odlaska ljudi iz BiH itd. Sada smo trebali reći kako je ovo taj historijski moment jer nam je Evropa došla na naše granice, pa hajdemo sada zajedno pokazati kako to prepoznajemo i hajdemo dati nadu ovoj zemlji i ovim ljudima postizanjem fer dogovora.

Oni koji misle kako ovu zemlju mogu urediti na načelima dominacije, ekskluzivnog tumačenja što je ona, ili izolacije jednog njenog dijela, mislim kako su u ovom trenutku upravo oni najveći problem. U kojoj će i u kakvoj mjeri to stanje ostati, ja ne znam, ali mi kao Hrvati trebamo biti lideri promjena te neke negativne paradigme i reći: treba nam evropski put, treba nam fer dogovor, trebaju nam evropska rješenja, ali naravno unutar toga mora se ojačati i hrvatska pozicija, a ne da hrvatska strana uvijek bude kolateralna šteta u tim raspletima.

Kako komentirati posljednji izvještaj Evropske komisije po kojem sve zemlje iz regije pokazuju napredak, dok BiH i dalje zaostaje te posljednju izjavu bivšeg visokog predstavnika u BiH Volfganga Petritscha da "EU počinje polako dizati ruke od BiH"?

Izvještaj je objektivan, realno, očekivano i jasno označava stanje kakvo je u BIH kada je u pitanju ispunjavanje kriterija i obaveza prema EU. Odgovornost svih nas generalno nije podjednaka, ali moramo prihvatiti kako ipak svi imamo odgovornost - svi zajedno u BiH, odnosno mi koji predstavljamo ovu zemlju. Druga je stvar da je EU i u ovom izvještaju ostala otvorena prema BiH, pružila joj je ruku i daje joj prespektivu, što je po meni najvažnije.

Treća je stvar što ta evropska perspektiva nema alternative. I ja sam uvjeren kako mora doći do promjene odnosa političkih snaga 2014. godine. Ako ne dođe, bit će jako loše. Kada je Fuele rekao 1. oktobra kako ništa više neće biti isto u odnosu EU i BiH, nakon toga datuma, složio sam se s njime i rekao sam mu ne da ništa neće biti isto u odnosu BiH i EU, nego ništa više neće biti isto ni u odnosima unutar same BiH. Mislim kako moraju prevladati stranke i ljudi koji mogu postizati političke dogovore. Sve su kombinacije ovdje u nekoliko zadnjih godina proigrane: smjene ministara, dvije vlade pod jednim krovom, nema koje kombinacije nije bila, što je rezultiralo samo silaznom putanjom i ta se matrica mora promijeniti: matrica političkih dogovora, partnerstvo s EU-om i korištenje tih instrumenata.

Zamislite da izgubimo ono što se kroz izvještaj najavljuje - nekoliko stotina miliona eura kroz IP-a fondove! Ne želim uopće o tome razmišljati. Smatram kako ćemo mi ovo uspjeti riješiti i zadržati tu perspektivu te vratiti nadu ljudima u BiH.

Birači moraju konačno napraviti jednu distinkciju u odnosu na one koji manipuliraju kroz izborne cikluse stalnim stavljanjem uskostranačkih prioriteta iznad općih državnih i nacionalnih pa zato i jeste važno da se sada riješi ovo pitanje ustavne reforme, u ovoj prvoj fazi isticanja ravnopravnosti. Jer, dok god to nije riješeno, ostaje veliki prostor za manipulaciju. Kada gledamo kroz hrvatsku perspektivu, uvijek su nam krivi Sarajevo, Banja Luka... odnosno uvijek su nam drugi krivi, ali i mi moramo sagledati svoj dio odgovornosti unutar toga procesa. Naravno, ne smijemo popustiti ispod ovih principa i vjerujem da nećemo. Ali, isto tako, ne smijemo manipulirati s njima kako bismo održavali moć pojedinih grupa ili interesa jer mislim da je to inače razarajuće s te tačke gledišta.

Čitamo u pojedinim medijima izjave nekih političara u BiH o tome kako je rješavanje pitanja Sejdić-Finci ustvari rješavanje hrvatskog pitanja? Kakav će stav Vaša stranka zauzeti u daljnjim pregovorima u predmetu Sejdić-Finci, kada je realno očekivati dogovor o tome jer ste nedavno izjavili kako su u pitanju dani, pa čak i sati. U nedavnom intervjuu za Fenu predsjednik HDZ-a BiH je izjavio kako vjerovatno od dogovora neće biti ništa, a neki sarajevski političari čekaju da međunarodna zajednica bude ona koja će ponuditi rješenje. Vaš komentar?

Postoje jake političke tendencije da se kaže kako je provođenje navedene presude samo tehničko pitanje, a ja to, kap predsjednik HDZ-a 1990 žestoko odbacujem. Ovo je suštinsko civilizacijsko i političko pitanje jer je mirovni sporazumn u Daytonu postignut kad je postignut kompromis o raspodjeli pozicija u kolektivnom šefu države - Predsjedništvu BiH između predstavnika triju naroda i sada se to ovom presudom raspakira, otvara.

Ako vi otvarate to pitanje i kažete kako se sada treba brisati etnički prefiks i da u ustavu više ne stoji da se biraju Hrvat, Bošnjak i Srbin u Predsjedništvo i ako tražite formulu za rješavanje ovoga pitanja, ne možete reći kako je to pitanje otišlo negdje u historiju. Nije. To je pitanje odnosa između ova tri konstitutivna naroda, dakle suštinski odnos. I zato ja kažem kako je sada baš prilika da se te nepravde iz Daytona isprave i da se taj proces izbalansira te da je to evropska šansa, također i da Evropa pokaže kako svoje vrijednosti može evropeizirati u tom Daytonu i da se i hrvatsko pitanje riješi u korist BiH. I zato uvijek govorim kako su Hrvati ključ rješenja, a ne problem ovdje: pokušaj da se hrvatsko pitanje gurne pod tepih ustvari nas je i dovelo dovde. Druga stvar, i bivši visoki predstavnici koji su nametali rješenja su u značajnoj mjeri doprinijeli da se ova zemlje počne pretvarati u zemlju s dominacijom dva naroda - u RS Srbima, a u Federacije Bošnjacima. A da je to donijelo dobro i da su pokušaji manipulacije s izborom hrvatskog člana Predsjedništva doveli zemlju naprijed, moglo bi se nekako i preći preko toga nego su je gurnuli na rub. Znači, sad je taj moment, i opet to ponavljam, a drago mi je da me to pitate. Stvari moramo vratiti u evropski civilizacijski kontekst, a Hrvati to moraju prepoznati (stalno govorim o tome kako smo mi ključ rješenja) i moramo dati svoj doprinos da se to riješi kao cjelina i ne samo misliti na sebe, jer kada mislimo o hrvatskom pitanju mislim na poziciju svakog naroda u svakom dijelu BiH. To je ta formula koju moramo civilizacijski naći. Kada će to biti, ja kažem kako je sada taj moment. Pitanje dana je bilo zato što je Fuele 10. ovoga mjeseca rekao kako oni ne odustaju i pitanje je dana kada će se oni uključiti, a evo su se uključili, čemu ste danas bili svjedocima, mislim na razgovor sa zamjenicom Šindakovom.

Mi imamo šansu u nekoliko idućih dana doći do dogovora. Ponavljam, imamo šansu, a hoće li do dogovora doći ne ovisi samo o jednoj strani. Zato kažem kao šansa postoji. Ne želim generirati nikakav pesimizam, ali ako ne bude dogovora, sigurno će doći do drukčijeg političkog pozicioniranja stranaka koje su sudjelovale u dogovorima. Kako će se ko postaviti, ne želim špekulirati, ali znam da će HDZ 1990 na svom Središnjem odboru, kao najvećem tijelu stranke u idućih mjesec dana donijeti važne političke odluke o svemu tome.

Osim finansijskih kazni, povlačenja novca iz IP fondova, koji BiH očajnički trebaju, špekulira se i o izbacivanju BiH iz Vijeća Evrope, ako se ne postigne dogovor. Može li do toga uistinu doći i hoće li Evropa koja je sita nedogovora domaćih lidera kao i njeni građani povući zaista neke drastične sankcije prema BiH?

Prvo želim reći kako ovo nije samo test naše odgovornosti hoćemo li stati na evropske tračnice. To je test i evropske odgovornosti, a zašto. Zato jer smatram kako proces proširenja EU-a ne može stati na granicima BiH. To je pitanje kredibiliteta EU-a, bez obzira na to kakvi smo mi, i oni imaju svoj kredibilitet koji je tu na testu. Hoće li na jednom kompleksnom području uspjeti u daljem procesu proširenja. Ja sam uvjeren da hoće. To malo teže ide s nama, ali mislim kako hoće. Dalje sankcije i mogućnost sankcija izbacivanjem BiH iz VE vise u zraku, vi ste u pravu, ali ja mislim da do toga neće doći jer bi to ugrozilo proces proširenja i kredibilitet EU-a. I zato i jeste to njeno nastojanje da se dođe do rješenja kako se to ne bi dogodilo. Možemo im biti zahvalni što oni sada tako djeluju i manifestiraju puno veću odgovornost nego domaći politički akteri.

Osim nepostojanja dogovora u BiH imamo ogromne probleme kao što su koruptivna administracija, kriminal, nerazvijena infrastrukture, gotovo nikakva ekonomija, a i ono što imamo kao da je nekome krivo pa to nastoji uništiti (slučaj Aluminij), strana ulaganja, visoka nezaposlenost... pa nas zanima kako građani od lidera šestorke, sedmorke itd. koji upravljaju ovom zemljom mogu očekivati rješenje njihovih osnovnih građanskih problema.

Evo, sada dolazimo do suštine problema u odgovoru na vaše pitanje. Ne možemo se mi na vrhu pravdati time da, dok se ne riješe ova globalna nacionalna pitanja, svi ostali problemi trebaju čekati. Moramo davati odgovore, u mjeri u kojoj možemo u ovakvim okolnostima, i na pitanja razvoja, a ne samo gašenje, kao što se želi reći, pokretanja resursa, novih investicija jer bez toga nema novostvorene vrijednosti, nema zapošljavanja, nema punjenja budžeta, nema projekata. Vidjeli ste kako je moj prvi korak nakon Sabora na kojemu sam izabran za predsjednika, prvi moj korak bio forum o Aluminiju, kao da sam predosjetio u kojem će se smjeru stvari odvijati. Tada sam obavio razgovore sa svima, i s predstavnicima Aluminija i EP HZ H-B i s premijerom federalne Vlade i ostalim ključnim političkim tijelima kojima sam rekao kako ne smije doći do gašenja ovoga giganta, već se mora sve učiniti da se krene u daljnji razvoj. Samo kroz ovaj primjer mogu dati puni odgovor na vaše pitanje.

Ovdje postoji dovoljno energije, imamo vlasnike: Aluminij EP i Vlada koja je većinski vlasnik. Znači, imamo samo problem u komunikaciji među njima. Gdje je tu strategija? Vlada mora kroz menadžmente i kroz strategiju osigurati da subvencionira proizvodnju, ali na način ne da se aluminijski trupci izvoze vani i da se tamo ostvaruje profit već da se ovdje stvara prerada i nova vrijednosti te da imamo najmanje deset firmi kao što je Feal i slične na području BiH. To je strategija na kojoj će raditi HDZ 1990. Isto je tako u poljoprivredi, turizmu... Nažalost, mi trenutno nismo u federalnoj Vladi i ne možemo snositi odgovornost za nedostatak strategije, ali ono što najavljujemo jeste kako ćemo učiniti sve da 2014. godine preuzmemo odgovornost za ove strategije jer bez njih nema razvoja. A što se tiče prekogranične saradnje, u toku su konkursi za prekograničnu saradnju. Hrvatska je raspoložena i mora imati zemlje partnere, a tu je više od 50 općina na granicama koje mogu koristiti tu vrstu sredstava i i imamo na raspolaganju 500-600 miliona KM, ako budemo pametni. Razvoj gospodarstva je ciklus koji mora započeti jedna nova politička filozofija, a ne ovo urušavanje, kriminogeno djelovanje, koruptivno djelovanje, partitokratija, postojanje političkih opcija "sami sebi svrha", a ne rješavanje općih problema. Tu trebamo načiniti diskonuitet, a mogu govoriti samo o stranci kojoj sam na čelu. Koliko ćemo uspjeti i koliko će ljudi u nama to prepoznati, ne znam ali to je smjer koji sam najavio na Saboru.

Što se tiče Aluminija, je li ovo politička igra, ako je federalna Vlada skoro 100 postotni vlasnik EP HZ H-B, a 44 postotni vlasnik Aluminija?

Poznato mi je kako se danas održava sastanak ključnih ljudi u Vladi FBiH Elektroprivrede i Aluminija i dajmo im šansu da riješe to pitanje, kako će izaći u javnost i što će biti rezultat tog sastanka. Ja ne želim vjerovati da je to politička igra. To bi bilo pogubno. Želim vjerovati kako je to plod nedovoljne komunikacije i nepostojanja jasne strategije i nepostojanja dovoljno političke pameti i da se to shvati kao ogroman resurs, a ne da se gleda s uskih pozicija, bilo Elektroprivrede, bilo Aluminija ili nekih političkih krugova u Sarajevu. Ako bi se to nastavilo, bilo bi jako problematično i vjerujem kako će se danas morati doći do rješenja. Naravno, dugovi moraju biti servisirani u nekom razumnom roku koji neće dovesti u pitanje proizvodnju, a isto tako to sve treba biti postignuto u kontekstu povećanja proizvodnje sutra, zapošljavanja i prerade aluminija ovdje, kao bi onda imali opravdanje zašto subvencioniramo tu struju i proizvodnju aluminija. Naravno, ima i raznih zakulisnih igara, pa vjerojatno i političkog utjecaja, ali ja govorim s pozicije svoje stranke. Mi želimo da to budu strategije, a nikako parcijalnoniti bilo kakvo usko djelovanje. Nažalost, ovo je tkivo postalo previše kancerogeno u smislu premrežavanja određenih lobija, interesa uskih grupa koje su u dužem vremenskom razdoblju, zaklanjajući se iza nekih načela koristili ovu situaciju za vlastite interese. To je političko pitanje u tome smislu.

Kako će se Vaša stranka postaviti kada je u pitanju kandidat za općinu Kreševo. Hoće li dva HDZ imati zajedničkog kandidata ili će svako gurati svog kandidata i slijediti staru praksu kao što je bio slučaj s Busovačom, Vitezom itd. gdje su na kraju pobijedili bošnjački kandidati (po onoj narodnoj dva se svađaju treći gužvu koristi)?

Činjenica je da je bilo propusta na zadnjim lokalnim izborima i iz toga svi trebamo izvući lekciju i naučiti kako se to ne bi ponovilo. Što se tiče Kreševa, ono nije u toj situaciji jer je općina s hrvatskom većinom tako da u ovom trenutku neće biti u pitanju hrvatska pozicija na čelu općine. Moramo poštivati i prosudbu naših ljudi koji djeluju u okviru naših stranaka u tim općinama, što je najbolje za općinu. Mogu samo reći da je HDZ 1990 prijavljen samostalno, iako smo imali ponuda za koaliciju. Razgovori traju, a mi ćemo uvijek gdje je u pitanju nacionalna pozicija, uvijek pružiti ruku, kao što sam to pokazao i u Bruxellesu oko stajališta na nacionalnom nivou, bez obzira na to koliko razloga imali da u međustranačkim odnosima ne budemo zadovoljni, ali kada su u pitanju takve stavri, moramo u stranu staviti i sujetu i ostalo te djelovati odgovorno. Tako ćemo do imena kandidata, što se tiče Krešava, napraviti zadnju procjenu i uraditi ono što je najbolje za samu općinu. Mi smo za saradnju, ali nismo za držanje svijeće nikome. Ništa ne znači da dva HDZ-a budu zajedno ako ne radimo nabolje. Znači, mi u ovome trenutku očekujemo od HDZ-a 1990 da bude korektiv, ne zbog sebe nego kako bismo pokazali da možemo bolje. Mi želimo najboljeg kandidata, da se dogovaramo i nema veze iz kojeg je HDZ-a. Treba vidjeti što je program, projekti toga kandidata, a ne da se samo kaže: mi imamo kandidata, hoćete liga podržati ili ne. Evo 28. ovoga mjeseca imat ćemo ovdje kod nas u našim prostorijama dva vodstva ovih dviju stranaka, prvi put na tom nivou od Sabora i sigurno ćemo imati otvoren, žestok razgovor da vidimo gdje se sve poštuju sporazumi i čija je kakva odgovornost. Razgovarat i dogovarat se mora, ali otvoreno i dokumentirano, a ne da nam ljudi s terena kažu kako se mi gore grlimo, a oni trpe nekakve udarce. Moramo pokazati jesmo li u stanju donijeti novu kvalitetu i Hrvatima u BiH kao njihove dvije vodeće stranke u ovoj zemlji.

Je li HNS opravdao svoje postojanje ili je bio u funkciji određenih stranaka kako to govore neke “hrvatske” stranke koje nisu članice HNS-a i kada će, te hoće li se u njega inkorporirati vjerske, kulturne, naučne institucije da to ne bude samo političko tijelo?

Moj je odgovor direktan: HNS nije još na nivou niti očekivanja, ni potreba, ali je određenu pozitivnu ulogu već ostvario otvaranjem i nametanjem i domaćoj i međunarodnoj javnosti hrvatskog pitanja. Mi smo u svoju deklaraciju na saboru u svoj program ugradili odnos prema HNS-u, na način kako je to svenarodni parlament, vrhovno tijelo za odluke o najvažnijim nacionalnim pitanjima. Ono mora biti otvoreno ne samo za političke stranke nego za sve važne vitalne institucije hrvatskog naroda i za Crkvu, kulturne, naučne i druge institucije kako bi kazale svoj stav o tim pitanjima i zato sam da se otvori i prema drugim strankama, bez obzira kako su se one u određenoj mjeri pozicionirale, ako želimo graditi konsenzus i ako smo svi spremni dati doprinos rješavanju krucijalnih pitanja za hrvatski narod u BiH, naravno pod određenim okolnostima i uvjetima koje treba definirati.

HNS treba hitno otvoriti prema ostalim hrvatskim institucijama i od toga ovisi i njegova budućnost. Ostanemo li statični posvećeni dnevnopolitičkim pitanjima, bojim se kako će izgubiti vrijednost koju bi trebao imati.

Zastupnica u Evropskom parlamentu Dubravka Šuica upozorava da bi Hrvati u BiH trebali dobiti kanal na hrvatskom jeziku. Kakvo je Vaše mišljenje o tome i kada bi Hrvati napokon trebali dobiti svoj kanal?

Ulaskom Hrvatske u EU, europarlamentarci iz Hrvatske govore više o BiH u Evropskom parlementu i postavljaju važna pitanja. Tako su zastupnici dvije vodeće stranke u Hrvatskoj postavili pitanje od prevelike važnosti za nas u BiH, a to je pitanje ravnopravnosti. Sve to pokazuje da smo u pravu kao narod kada tražimo istinsku ravnopravnost i izbornom procesi i poštivanju volje hrvatskog naroda.

Što se tiče kanala na hrvatskom jeziku, to je pitanje dugo u opticaju. U pitanju je poštivanja prava naroda, u ovom slučaju hrvatskog, na identitet, jezik u javnom emitiranju, moramo naći. To je pitanje za sve; to je evropski standard i dobro je da je on potvrđen i artikuliran kao zahtjev u Evropskom parlamentu i od strane evropskih zastupnika. Nažalost i u tom pitanju kao i u drugim samo se deklarativno hoće reći da je ovo multietnička zemlja, zemlja, zemlja ravnopravnih naroda. Kada to treba prakticirati kroz važne instrumente, kao što je pluralnost javnih medija, nažalost nema političke volje za to. Takve stvari su i gurnule BiH na ubrzanu nizbrdicu. Zato ponavljam kako je rješavanje važnih pitanja institucionalne ravnopravnosti naroda temeljno pitanje opstanka BiH kao perspektivne evropske države.

Hrvatima u BiH Sarajevo često spočitava kako imaju “rezervnu domovinu” i kako nisu zainteresirani za cjelovitost BiH. Vaš komentar o tome?

U kandidaturi za Predsjedništvo 2010. godine vodio sam kampanju pod sloganom "Ovo je naša zemlja". Ovdje se više od 14 stoljeća borilo, opstajalo, prolijevala se krv; ovdje su stvarani najveći hrvatski umovi. Znači niko nema pravo odustati od BiH, pogotovo hrvatska politika u ovoj zemlji i nikome ne smijemo dopusti da nam nametne mišljenje da je to njegova zemlja, a ne naša. Ovo je zemlja svih nas u BiH i trebamo je urediti kao takvu.

HDZ 1990 je stranka koja dolazi iz nacionalnog kruga, ali tu ne završavamo: mi smo bh. stranka političke odgovornosti i prvi smo to tako ugradili u program. Moramo naći balans za ostanak u ovoj zemlji i borbi za svoja vlastita prava. To možemo samo ako imamo iskren i pošten odnos prema ovoj zemlji... Moramo napraviti klik u glavi i reći ovo je prostor na kojem će Hrvati ostati i biti otvoreni prema drugima u svijetu, ali nam pečat i adresa moraju biti ovdje.

Mi ćemo opstati ovdje i kao ustavan i politički narod i mi ćemo se revitalizirati ovdje i bez obzira na rezultate popisa niko ne može dovesti u pitanje hrvatsku ustavnu poziciju brojem Hrvata. Hrvatska politika ovdje mora počinjati odgovornije stvarati uvjete da i naša djeca tu ostanu raditi, stvarati i živjeti. Treba poslati poruku da ovaj prekrasni prostor Bogom dan bude naša prednost, a ne hendikep. To što smo različiti u nekim stvarima važnim a ne konfrontirajućim ne smije biti stalna slabost i prostor za ratovanje, kao što je bilo u historiji. Promjena paradigme tih ratova u BiH je najveći prioritet i jednom treba podvući crtu. Ti ratovi su nas sve skupo koštali i što smo dobili s tim jer se opet moramo zajedno dogovarati i zajedno živjeti. Jučer sam bio na prezentaciji švicarske strategije za BiH za 2013.-2016. godine. 120 miliona maraka Švicarska investira u nekoliko oblasti i pokazuje kako je to možda način kako treba pomagati BiH, a ne uvoditi sankcije, jer su i oni prije više desetljeća prošli ono što mi sada prolazimo; bili su pred raspadom, imali su dilemu ili unutrašnji dogovor što je puno teže ili raspad. Ipak su postigli unutrašnji dogovor, što je bilo puno teže, i danas su najperspektivnija zemlja.

Evo to je poziv: dogovorimo se. Hrvati će ovdje opstati, a na hrvatskoj je politici da učini sve da ostanemo ovdje kao narod koji daje svoj doprinos čitavoj BiH.

Nažalost sve više mladih napušta ovu zemlju u kojoj ne vidi svoju perspektivu, pogotovo visokoobrazovanih hrvatskih kadrova. Što učiniti da se oni ovdje zadrže i osjećaju u BiH kao u svojoj domovini?

Treba stvarati ukupne političke i perspektivne okvire i okolnosti kako je ovo zemlja u kojoj će se osigurati i evropska perspektiva i mogućnost skladnog i zdravog razvoja. Naravno kako nije dobro da mladi završavaju fakultete, ali nemaju gdje raditi, to je alarmantno, ali kažem da promjena političkog djelovanja ovdje mora biti takva da bude posvećena rješavanju ovih pitanja. Uvjeren sam kako će se ovdje otvoriti proces evropske perspektive i da će ljudi prepoznati političke snage koje istinski žele takve promjene, dati im povjerenje na izborima i onda te političke snage moraju položiti račun za ono što su uradile. Bez strategija pokretanja resursa (energija, Aluminij, turizam, poljoprivreda....) neće biti ni perspektive za mlade. Treba subvencionirati takve projekte u poljoprivredi (staklenike, uzgoj maslina, grožđa...) a ne da neko po stranačkoj podobnosti daje te poticaje bez odgovornosti i polaganja računa. Moramo prekinuti s tim da političari kupovinom glasova osiguravaju sebi položaje... tu je izlaz. Ako ne budemo radili ono o čemu sam prethodno govorio, gubimo evropsku perspektivu.

Budućnost odnosa HDZ BiH i HDZ 1990 i odnosa Vaše stanke kao partnera HDZ-a BiH i SDA, pogotovo kada je u pitanju Grad Mostar gdje još uvijek nisu održani lokalni izbori. Kakav je vaš odnos s Miloradom Dodikom, koji je, kako vidimo, s Draganom Čovićem u odličnim odnosima.

HDZ 1990 je samostalna politička stranka i ovom trenutku djeluje na provođenju svog programa i statuta i prioriteta. Ko su nam partneri? Na našem posljednjem saboru bile su sve važne političke stranke, institucije i međunarodni faktori, nažalost nije bilo nikoga iz HDZ-a BIH, ali ipak dva dana nakon toga ja sam otišao i u HNS i u HDZ BiH ne gledajući na tu gestu. Znači ja želim da imamo istinske partnerske odnose i s HDZ-om BIH, ali ne odnose koji će biti okvir za dominaciju bilo koga i zadržavanje monopola.

U mjeri u kojoj ćemo biti istinski partneri ovisit će i naši odnosi. Ja bih želio da to budu istinski partnerski odnosi, no držati svijeću nećemo nikome. Što se tiče SDA mi imao korektnu komunikaciju sa svim strankama, ali ona je personalnom nivou, što je dobro, ali je suština da imamo dobre odnose na programima i principima, ali ne na principima dva protiv jednog i slično.

Mi sarađujemo sa svim stankama i poštujemo ih,uvažavamo ako i oni uvažavaju nas u smislu da s njima možemo ostvariti ove političke ciljeve o kojima govorimo.

Ja sam jedna od pokretača programa saradnje unutar Evropske pučke stranke kroz Centar za nove inicijative i iduće sedmice na Jahorini imamo vrhunski skup o razvoju politika gdje će biti prvi ljudi Evropske pučke stranke i vodeći politički eksperti i naše domaće stranke.

I dobro je da ćemo tu biti svi zajedno i pokušamo prije izbora neke politike dogovoriti a ne da gubimo vrijeme godinu i nešto nakon izbora na fotelje i takve stvari.

Što se tiče Mostara, ako HDZ BIH i SDA preuzimaju odgovornost neka izađu s rješenjem, nismo im mi smetali, ali očito rješenja nema.

Nema ovdje pojedinačnih političkih stranaka koje mogu samostalno takve probleme pojedinačno rješavati. Odgovornost svih nas je da deblokiramo Mostar i tako smo se ponašali u pregovorima o Mostaru, ne koristeći to za promociju stranke... Nijedna zemlja u tranziciji nije uspjela dok nije imala konsenzus o prioritetima, bez obzira u kakvoj su poziciji. Neke su stranke gubile izbore, ali su provodile strategije.

Je li Vaša stranka, posebno nakon Vašeg izbora za predsjednika i zato jer vas mnogi doživljavaju kao najevropskijeg političara u BiH spremna preuzeti glasače HDZ BiH, naravno pod uvjetom da svaka od ove dvije stranke krene svojim putem?

Naša je ambicija da opravdamo ono što smo najavili. Sigurno su očekivanja prilično velika. Čak sam i ja iznenađen reakcijama ljudi u pozitivnom smislu. To me čini dodatno odgovornim, i stranku i mene. Vidim da ljudi žele istinske promjene ne megalomanske već realne i mi tu smještamo HDZ 1990 kao dio rješenja. Koliko ćemo uspjeti to ćemo vidjeti.

Mogu samo reći da očekujem znatno veću podršku birača nego što je to bilo do sada. Do kraja mjeseca imat ćemo i Konvenciju unije žena, te Konvenciju mladeži stranke. S kim ćemo i kako u partnerstvo, o tome će odlučiti vodstvo stranke, ali to djelovanje mora biti u duhu rješavanja ovih pitanja o kojima smo govorili i ovom razgovoru. Koliko ćemo uspjeti, pokazat će vrijeme, ali sam ohrabren podrškom koju dobijamo.

Vaš stav i mišljenje o predstavnicima međunarodne zajednice u BiH (OHR, OESS-u i drugim) koji imaju ovlasti, a li ne i odgovornost za ono što čine pa i na štetu Hrvata, kako su radili neki od visokih predstavnika (Petritsch, Ashdown, luđačku košulju zvanu Dayton Hrvatima dodatno stavili "omču oko vrata")?

Međunarodna zajednica kao pojam je višeslojan i ne može se reći da je precizan i koncizno konstituiran. Tu su odnosi na multinacionalnom nivou kroz važne organizacije poput OHR-a, Evropske komisije, OESS-a itd. Ona je uradila je za BiH dosta pozivnih stvari, ali je bilo i dosta propusta s njene strane. Ono što smatram važnim reći na vaše pitanje jeste: Daytonski mirovni sporazum je postignut uz presudnu ulogu međunarodne zajednice i ne može sada ona oprati ruke i reći da se mi sami dogovorimo. I oni imaju odgovornost da se ovaj proces dovrši do trajne stabilnosti. Kada oni kažu dogovorite se, mislim kako je vrijeme da i mi preuzmemo odgovornost i da se dogovorimo, ali teško se dogovoriti kada su strateške početne pozicije dijametralno suprotne. Tu treba asistencija međunarodne zajednice da te odnose usmjerimo ka realnom unutrašnjem dogovoru i kompromisu i ja očekujem da je EU sada počela do kraja anticipirati što se mora uraditi kroz evropeizaciju "Daytona" i hod BiH ka Europi i da se ti odnosi izbalansiraju i ne bi ih u tom smislu prozivao, odnosno kritizirao. Rekao bih im kako smo mi u HDZ 1990 i hrvatska strana spremni biti njihovi partneri u tom procesu otklanjanja nepravdi i da se zemlja funkcionalizira jer to nije, da može odgovoriti na ove izazove. Ona je skupa, neučinkovita i sada je moment to riješiti kroz proces reformi i tu nam treba njihova velika pomoć, a ne da samo kažu: Dogovorite se, to je vaše pitanje.

Oni jesu umorni i pomalo zasićeni s BiH od naše nevjerodostojnosti i propuštenih prilika. Kažu kako su građani EU platili ogromnu cijenu za obnovu BiH, dakle zaključno s Hrvatskom 28 zemalja i sve to ima svoju cijenu i sigurno oni preispituju za koga to plaćaju i kako se oni kojima oni pomažu ponašaju. BiH je možda tu najviše razočarala, ali ne bismo ni mi trebali do kraja biti frustrirani samima sobom jer imamo taj ugrađeni hendikep ovoga oktroiranog modela i tu nam treba podrška to deblokirati i staviti svoje resurse u funkciju. Uvjeren sam činjenicom što je EU došla na granice BiH da su se stekle okolnosti za promjenu negativnih odnosa, a to što neki to ne žele ili neće prihvatiti i shvatiti, ili misle kako mogu zadržati ovakve pozicije, u tome je naš problem, ali u tome neće uspjeti i uvjeren sam kako će ova zemlja biti dio te evropske stabilnosti i dio rješenja te da će ljudi ovdje konačno odahnuti. Vrijeme je da mi dođemo do održivih rješenja za BiH i onda OHR neka ode iz BiH. Do toga momenta ne bih nikoga amnestirao od odgovornosti.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: