{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Rafting povezao Bosance i Hercegovce

28.5.2013. u 13:26
52
12
Rafting povezao Bosance i Hercegovce
52
Sportski rafteri u BiH pokazuju da zajednički mogu prevazići sve prepreke, kako prirodne tako i međunacionalne. Ne povezuje ih samo učešće na takmičenjima već i briga za čistoću okoliša, borba protiv izgradnje hidrocentrala i organizovanje ekoregata.
Dok se spušta u čamcu niz nabujalu rijeku, život sportskog raftera ne zavisi samo od ćudi prirode već i od svakog člana ekipe. Ne pita se koje je neko nacionalnosti već se pruža ruka da bi se spasio čovjek iz zapjenjene vode.

"Volio bih da ove naše političare odvezemo u kanjon da se osjete malima“, kaže Aleksandar Pastir, predsjednik Rafting kluba Kanjon iz Banje Luke. "Na vodi imamo samo jedan kodeks – pomozi svom prijatelju.“

U martu je u Zenici održana prva ovogodišnja trka rafting lige i s njom je počelo sakupljanje bodova za učešće na velikim međunarodnim takmičenjima. Krajem godine bit će poznato ko će 2014. godine predstavljati Bosnu i Hercegovinu (BiH) na svjetskom prvenstvu na Novom Zelandu. Iste godine BiH će biti domaćin evropskog prvenstva.

Od rekreativaca do profesionalaca



Iako se već šest sezona održava rafting liga, Kajak kanu i rafting savez Bosne i Hercegovine (KKRS BiH) je osnovan tek 2011. godine i čini ga 28 klubova iz cijele zemlje. BiH je imala razvijene vodene sportove i prije rata. Kajakaštvo, kanu-sport i donekle rafting postojali su u Banjoj Luci, Bihaću i Mostaru, a splavarenje na Drini je bilo čuveno i u svijetu.

Nosilac sporta je Rafting klub Kanjon iz Banje Luke koji je bio organizator evropskog i svjetskog prvenstva u raftingu na divljim vodama rijeka Vrbasa i Tare. Bosanskohercegovačke (bh.) raftere ne povezuje samo učešće na takmičenjima već i zajedničke akcije poput čišćenja rijeka ili organizovanja regata.

Prava međuentitetska saradnja, koja će kulminirati osnivanjem KKRS-a BiH počinje krajem 2006. godine, kada je Pastir gostovao na Federalnoj televiziji u emisiji Centralni zatvor. Pozvao je bh. raftere da mu se jave ako žele organizovati takmičenja, jer su Banjalučani imali kvalifikovane sudije, kao i dovoljan broj čamaca koje su bili spremni staviti drugim klubovima na raspolaganje.

Sedam dana nakon emitovanja televizijske emisije Eko-rafting klub Žara iz Zenice pozvao je Pastira i njegovu ekipu na druženje. Rafteri Kanjona spremili su kombi i povezli 3-4 čamca za kolege iz Visokog i Maglaja. Bilo je to, slažu se svi, prvi put da je rafting čamac viđen na rijeci Bosni. Izašlo je pola Zenice da vidi šta se dešava, da li se neko utopio.

Pao je i dogovor za spuštanje tokom tradicionalne zeničke Čimburijade koja se održava na prvi dan proljeća – 21. marta. Banjalučani su se i sljedeće godine vratili na ovu regatu i stekli nove prijatelje.
"Eko-rafting klub Žara postao je dio Civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona za spašavanje na vodi i pod vodom“, kaže sekretar Enes Imamović.

Rafteri neplivači



Većina entuzijasta koji su se prihvatili osnivanja rafting klubova u BiH ni sami nisu bili svjesni kakvi ih sve izazovi očekuju. Neki su mislili su da će im jedini problem predstavljati nabavljanje čamaca i opreme.
Na zeničkoj regati 2008. godine povodom prvog dana proljeća pojavili su se i članovi novoosnovanog kluba Dabar iz Donjeg Vakufa.

Predsjednik Dabra Amer Omeragić kaže da su na regatu došli bez ekipe i bez opreme. Nakon što nije naišao na pomoć klubova iz Federacije BiH, Omeragić se obratio Banjalučanima i dobio čamac i vesla.
Prvu trku su završili sa čamcem okrenutim naopačke.

"Ja sam stvarno mislio da veslanje nije neko mudro slovo“, kaže Omeragić koji je danas potpredsjednik Kajak kanu i rafting saveza Federacije BiH. Imao je ambiciju da završi obuku za skipera i vodiča za spašavanje na rijeci, ali Pastir mu je odgovorio da je prestar.

"Aco me onako pogledao i kaže: 'Slušaj, mali, ti ne možeš spašavati ni sebe, a kamoli nekog drugog'“, priča 46-godišnji Omeragić u razgovoru sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).
Po povratku u Donji Vakuf predstavnici Dabra su otišli u teretanu i našli osam "kršnih“ momaka da sastave tim. Međutim, dvojica su tek trebala naučiti da plivaju.

Zajedno uprkos izazovima



Bh. rafteri su ponosni na odličnu saradnju, bez obzira na to kako se neko zove i odakle dolazi. Ali, to ne znači da nisu svjesni svojih i tuđih predrasuda.

"Bilo je negdje u mozgu kljuvanje: 'Nemoj, on je iz Republike Srpske – Srbin – ja Bošnjak'“, priča Omeragić o počecima saradnje sa Banjalučanima. Zbog takvih dilema Omeragić je u Donjem Vakufu našao i dvojicu Srba. Uključio ih je u ekipu da bi, kako kaže, lakše prošli kod Ace. Na svjetskom prvenstvu 2009. godine u Banjoj Luci BiH je predstavljao muški tim iz kluba Una-Aquarius iz Bihaća i ženski iz Banje Luke.

Kada je nastupao bihaćki tim, gledaoci su navijali za tim iz Srbije, kaže Dejan Vinovčić, predsjednik Sportsko-rekreativnog kluba Bosna iz Zenice.

"Osjetilo se tog napona, ali to je svugdje tako, u svakom segmentu života kod nas“, objašnjava Vinovčić.
Na prvenstvu koje je trajalo osam dana, iz 35 zemalja učestvovalo je 55 timova u muškoj i ženskoj konkurenciji. Učestvovalo je i 35 međunarodnih sudija, kaže generalni sudija i predsjednik Rafting saveza Slovenije Uroš Lovrenčič.

"Svjetsko prvenstvo 2009. godine u BiH bilo je jedno od naših najuspješnijih, s najvećim brojem timova do danas“, kaže Sue Liell-Cock , generalni sekretar Međunarodne rafting federacije. Smatra pozitivnim to što su javni servisi u regiji uživo prenosili neke trke, dodajući da se nada kako će izgrađena infrastruktura omogućiti dalji razvoj ovoga sporta.

Na svjetsko prvenstvo potrošeno je oko 1,6 miliona KM. Iz tih sredstava plaćeni su radovi na obalama Vrbasa, smještaj za učesnike a kupljena su i 33 čamca. Pastir kaže da su nakon prvenstva posuđivali čamce svim rafting klubovima u BiH koji su im se obratili.

"Prošlost ostavljamo iza sebe i gledamo ka budućnosti“, kaže Nedžad Islamović iz Kajak kanu kluba Ključ i dodaje da su veliki broj takmičara bili djeca za vrijeme rata. "Nema potrebe upuštati se u to šta je bilo.“

Ekoregate



Rafteri brinu i o ekologiji. Posljednjih godina su uradili nekoliko velikih akcija i očistili rijeke od smeća. Trude se pravilno usmjeriti mlade generacije kroz organizovanje ekoregata. U Zenici su, kako kaže Vinovčić, pozitivan primjer građanima.

Rafteri sa Vrbasa se zajedno prijavljuju za donacije. Jedan od projekata koji su realizovani je postavljanje uređaja za prečišćavanje otpadnih voda u osnovnoj školi u Krupi na Vrbasu. Na prošlogodišnjoj ekoregati, od izvora do ušća rijeke Vrbas, pored kolega iz Federacije BiH, na startu u Donjem Vakufu se okupilo i tridesetak članova rafting klubova sa područja Republike Srpske. U svakom od devet gradova u kojima su se rafteri tokom regate zaustavljali, organizovane su fešte i muzika.

Rafteri su morali prvo za jedan sto dovesti čelnike Gornjeg Vakufa/Uskoplja, Bugojna, Donjeg Vakufa, Jajca, Kneževa, Mrkonjić Grada, Banje Luke, Laktaša i Srpca.

"Političari su sujetni i ako neće biti kako oni hoće, neće nikako“, kaže Sulejman Džananović iz Donjeg Vakufa, član Izvršnog odbora KKRS-a FBiH. Ali, rafteri su uporni.

"Kad su izbori, svi su uz nas“, kaže Omeragić, njegov kolega iz Dabra. "Ove godine, bogami, nema izbora, ali mi ćemo opet napraviti regatu.“

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: