Kako javlja BIRN, A je rekla da ju je optuženi silovao kada je iz naselja Bradina, općina Konjic, protjerana u Donje Selo.
Zrinka Pinčića optužba tereti da je, kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), od novembra 1992. do marta 1993. godine, “naoružan i u vojnoj uniformi”, u mjestu Donje Selo osobu A više puta prisilio na seksualni odnos, “držeći svaki put pušku pored kreveta”.
Svjedokinja A je ispričala da je u Donje Selo došla 23. jula 1992. godine, te je, sa nepokretnom majkom, sestrom, rodicom i njihovom maloljetnom djecom, boravila “u napuštenoj srpskoj kući”.
“Vojnici su ulazili u kuću kad im se prohtije, tražili su da im pravimo kafu. U kuću su dolazili Zrinko Pinčić i njegov brat Ivica. Nisam ih poznavala otprije, sami su se predstavili. Pokušali su da budu ljubazni, da s nama razgovaraju. Bili su naoružani i u uniformama, a Zrinko je često nosio veliko slovo U na kapi”, prisjetila se svjedokinja A.
U novembru 1992. godine, prema kazivanju ove svjedokinje, Pinčić ju je odveo u drugu sobu nakon što ju je “izabrao da spava s njim”, rekavši da mora poći s njim ili će doći “njih 15”.
Svjedokinja je još istakla da se sjeća da je zlostavljanje trajalo do marta 1993. godine.
“Datum nisam zapamtila. Deset godina sam to pokušavala zaboraviti i mnogo toga sam i zaboravila, ali sam čin ostaje. Nisam se mogla osjetiti jadnije, postiđenije i sramotnije. Nikome nisam vjerovala. Nikome nisam govorila. Svoj jad sam nosila u sebi, pokušavala da zaboravim... Ali to je bilo nemoguće”, rekla je zaštićena svjedokinja, istaknuvši da je silovanje prijavila tek 2006. godine.
“Iako ta rana nikad zarasti neće, ipak je lakše kad se progovori”, rekla je. Svjedokinja A, koja je Donje Selo napustila krajem aprila 1993. godine. Sudu je ispričala da je boravak u toj kući za nju “bio logor”.
“Pitao me je da li uživam. Odgovarala sam što njemu odgovara. A šta sam mislila? Lijep je metak, lijepo je umrijeti... Da sam sama, pružila bih otpor, radije bih umrla. Ali kad znam da su u drugoj sobi djeca... šuti i odradi posao. Nekad pomislim da duše više nemam. Psihički to je teret koji moram nositi”, rekla je ova svjedokinja.
Nakon što je Tužilaštvo direktno ispitalo svjedokinju, na zahtjev branioca Sudsko vijeće je dozvolilo da je i odbrana direktno ispita.
“Budući da su se u iskazu oštećene pojavile neke nelogičnosti koje je moguće razjasniti samo u direktnom ispitivanju, predlažem da se oštećena pozove kao svjedok odbrane”, rekao je advokat Velimir Marić.
Prije ispitivanja ove svjedokinje Tužilaštvo je pročitalo optužnicu, a zatim su obje strane iznijele uvodnu riječ.
Tužiteljica Vesna Budimir je istakla kako saslušanjem svjedoka i materijalnim dokazima namjerava dokazati da je optuženi počinio zločin protiv civilnog stanovništva.
“U tom vremenu u jednom malom selu Zrinko Pinčić je imao moć i vlast. Svjedokinja A nije imala ni moć ni vlast. Imala je samo bol i patnju. Donje Selo postaje pakao njenog života. Pakao koji je trajao nekoliko mjeseci, koji traje i danas, i koji će trajati do kraja njenog života. Za taj pakao odgovoran je Zrinko Pinčić”, istakla je Budimir.
Branilac Marić je pak u svojoj uvodnoj riječi istakao da namjerava dokazati kako su oštećena i optuženi “bili prijatelji”, te da se radi o “dobrovoljnom pristanku na čin koji je rezultat njene slobodne volje".
Također je rekao da je optužnica “politički obojena”, te da Tužilaštvo pokušava “krojiti povijesne činjenice po svojoj mjeri” a na štetu optuženog i hrvatskog naroda u BiH.
U iznošenju uvodne riječi Marića je prekinula Minka Kreho, predsjedavajuća Sudskog vijeća, upozorivši ga da se ovdje ne radi o političkom procesu, već krivičnom postupku pred “neovisnim tužilaštvom i sudom”.
Suđenje se nastavlja 15. septembra 2008. godine, kada će biti saslušan vještak.
