Otkrivanje identiteta svjedoka
0

Prva istraga protiv novinara u Tužilaštvu BiH

Sarajevo-x.com
Prvi put od kada se sudi optuženima za ratne zločine u našoj zemlji, Tužilaštvo BiH je pokrenulo istragu protiv novinara zbog otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka.

Prva istraga pokrenuta je nakon četiri godine procesuiranja ratnih zločina, tokom kojih je saslušano na desetine zaštićenih svjedoka u oko 70 procesa, a nerijetko su mediji otkrivali njihov identitet, namjerno ili ne. BIRN – Justice Report saznaje da se istraga vodi protiv novinara jednog dvosedmičnog magazina koji je otkrio identitet svjedokinje koja je kao žrtva višestrukog silovanja iskaz dala na ročištu potpuno zatvorenom za javnost. “Novine su objavile svašta o meni, i još me više ranile i ponizile. Sada se vodi krivični postupak protiv novinara i redakcije. (...) Pomoć sam dobila od Tužilaštva i dobila sam zaštitu od policije, ali bol u meni i poniženje koje imam sve su veći i veći”, kazala je BIRN – Justice Reportu svjedokinja čiji je identitet otkriven i koja danas ne živi u BiH, ali ima stalnu zaštitu.

“Naredbu o sprovođenju istrage donio je tužitelj zbog činjenice da je jedan list dva puta objavio identitet zaštićene svjedokinje. Već nakon prvog puta su upozoreni da to nisu trebali uraditi, ali su se oglušili i zbog toga je donesena naredba o sprovođenju istrage”, kazao je Boris Grubešić, glasnogovornik Državnog tužilaštva, istaknuvši da je to, “zbog osjetljivosti cijelog predmeta”, sve što može reći. Advokat koji je zastupao interese optuženog protiv kojeg je svjedočila zaštićena svjedokinja, kategorično tvrdi da Odbrana nije imala učešća u otkrivanju njenog identiteta. “Što se tiče Odbrane i optuženog, mi nismo učestvovali u tom postupku i to Sud zna, Sud se u to uvjerio”, kazao je advokat.

Prema Krivičnom zakonu BiH, osoba koja otkrije identitet zaštićenog svjedoka kaznit će se zatvorom u trajanju od tri mjeseca do tri godine. Međutim, za osobu koja “neovlašteno objavi, posreduje u objavljivanju, omogući objavljivanje ili učini dostupnim” zaštićene podatke, predviđena je kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. Novinar koji je otkrio identitet ove svjedokinje prekršio je zakon, ali i profesionalnu etiku. U decembru 2006. godine Vijeće za štampu (VZŠ) je zajedno sa Asocijacijom izvještača sa suda (AIS) dopunilo postojeći Kodeks za štampu članom koji se odnosi na “poštivanje integriteta zaštićenog svjedoka”, odnosno neotkrivanja bilo čega što može ugroziti sigurnost i život ovih ljudi. Prema Kodeksu, ne samo da se novinarima nalaže poseban oprez “i osjetljivost” pri izvještavanju o svjedocima i sudskim procesima nego je preporučeno da “općenito izbjegavaju imenovanje svjedoka” i članova njihovih porodica te prijatelja “osim ako pozivanje na njih nije neophodno za potpuno, pravično i tačno izvještavanje o sudskom procesu i ako to neće uticati na pogrešno tumačenje istine ili toka suđenja”.

“Novinar nipošto ne smije objaviti ime i prezime, niti bilo kakvu informaciju. Zato se ta institucija i zove ‘zaštićeni svjedok’. Ne smije otkriti ne samo identitet već ni mjesto gdje živi i boravi, podatke o rodbini, jer se time zaštićeni svjedoci direktno izlažu drastičnim, pa i tragičnim posljedicama”, smatra Ljiljana Zurovac, izvršna direktorica VZŠ-a. Zurovac kaže da je VZŠ informirano o slučaju otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka, ali nisu primili “zvaničnu žalbu”, te zbog toga nisu ni reagovali. Naime, postojeći Kodeks je samo moralno obavezujući i Vijeće nema mogućnost izricanja sankcija, a po prijavi reaguju upozorenjem ili saopćenjem. Za razliku od domaćeg pravosuđa, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) je zbog djela koje se definiše kao “nepoštivanje suda” osudio šest osoba, među kojima je pet novinara.

U julu 2009. godine Vojislav Šešelj, bivši predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS), koji je optužen za zločine na području BiH, Hrvatske i Srbije, osuđen je na 15 mjeseci zatvora jer je u svojoj knjizi objelodanio “povjerljive informacije o tri svjedoka kojima su dodijeljene zaštitne mjere”. Zbog nepoštivanja suda, Tribunal je u julu 2008. godine sa 7.000 eura kaznio Batona Haxhiua, kosovskog novinara koji je objelodanio informacije o zaštićenom svjedoku na suđenju Ramushu Haradinaju, Idrizu Balaju i Lahiju Brahimaju. Haradinaj i Balaj su nepravosnažno oslobođeni optužbi za zločine nad Srbima s područja Kosova, dok je Brahimaj osuđen na šest godina zatvora.

"Od presudne je važnosti za ispunjenje misije Međunarodnog suda da hrabri pojedinci koji dolaze da svjedoče pred Međunarodnim sudom, često o traumatičnim i teškim iskustvima, daleko od porodice i u nepoznatoj sredini, mogu da zatraže da to urade u uslovima bezbjednosti koje pružaju zaštitne mjere”, stoji u presudi Haxhiuu. Osim njega, za nepoštivanje suda osuđena su i četiri novinara iz Hrvatske i to Josip Jović, kažnjen sa 20.000 eura, Domagoj Margetić, osuđen na tri mjeseca zatvora i novčanu kaznu od 10.000 eura, te Ivica Marijačić i Markica Rebić, koji su kažnjeni sa po 15.000 eura.

Sva četvorica su otkrila povjerljive podatke o svjedocima na suđenju Tihomiru Blaškiću, pukovniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji je u julu 2004. osuđen na devet godina zatvora zbog zločina u Lašvanskoj dolini u srednjoj Bosni. Ljiljana Zurovac smatra da je potrebno da novinari o zaštićenim svjedocima izvještavaju s posebnom pažnjom, te da budu upoznati sa zakonima koji im nalažu da zaštite takve osobe, čak i kada one same nisu svjesne da se dovode u opasnost. “Drastične posljedice se događaju i novinar mora biti osjetljiv, mora biti pažljiv i profesionalan. Čak i onda ako svjedok sam hoće da otkrije, iz neznanja ili želje da kaže što više o svom jadu i onome što ga boli, novinar mora tu biti profesionalan i ne otkriti njegov identitet”, zaključila je Zurovac.