{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Pročitajte dirljivo pismo dječaka Ive skijašu Ivici Kosteliću

29.5.2012. u 20:30
156
81
Pročitajte dirljivo pismo dječaka Ive skijašu Ivici Kosteliću
156
Ivo Buhač, učenik sedmog razreda Osnovne škole "Biograci" pobjednik je takmičenja za najljepše pismo, čija je ovogodišnja tema bila "Napiši pismo sportisti ili osobi iz svijeta sporta kojoj se diviš, da bi objasnio šta ti znače olimpijske igre". U nastavku teksta pročitajte šta je Ivo poručio svom sportskom heroju.
Faksimil pisma Ive Buhača
Faksimil pisma Ive Buhača


Dragi naš skijaški Profesore!

Siguran sam da ne možete niti pojmiti koliko suosjećajnih očiju punih podrške iz dana u dan prati čudesne bravure koje činite na stazi; do jučer su se iste divile Vašoj ustrajnosti i volji za brzim oporavkom te povratkom na snijeg- ambijent koji toliko volite. Ja sam tek jedan od mnogih- dečko ranih tinejdžerskih godina koji osobnost pokušava izgraditi bavljenjem sportom i sanjarenjem o dosezanju sposobnosti vlastitih ideal-junaka. A otkad znam za sebe, iz medija osluškujem nestvarne priče o sportskom duhu obitelji Kostelić. Zarazila me obiteljska saga u kojoj se Vi sa sestrom Janicom dragovoljno prepuštate pomno isplaniranim aktivnostima za nabijanje pune forme, iz kojih ste izrasli u današnjeg superheroja za sve ljubitelje skijanja i sporta općenito. Od dna, korak po korak, do samog svjetskog vrha- uspon vrijedan proučavanja za sve one koji znaju što je to život, i što sve donosi upornost te dugogodišnje brušenje bogomdanog talenta.

Za mene je pogled na Vašu prošlost poput fascinantne filmske bajke. Dječak, koji zajedno sa svojim ocem i sestrom u cik zore ustaje trenirati, na taj se način borio protiv golemih financijskih poteškoća, skupih staza i opreme, skeptičnog podsmjehivanja, no na kraju izlazi kao pobjednik svjedočeći da unaprijed otpisani David pokatkad zna zadiviti premoćnoga Golijata. Dječaku punom htijenja samo je nebo bilo granica, ali na pola puta do Olimpa su brojne ozljede odgodile sudjelovanje na Zimskim olimpijskim igrama. Ponosno ste gledali sestru Janicu na njezinim spektakularnim nastupima u Svjetskom skijaškom kupu, strpljivo čekajući svojih pet minuta. Kroz maglu se prisjećam kako sam, kao sedmogodišnjak, sa zebnjom u srcu 2006. pratio oporavak omiljenog skijaša koji je na ZOI u Torino pohitao s osobitim elanom, žedan dokazivanja i sa samo jednom dugogodišnjom željom- osvojiti dugoočekivano olimpijsko odličje. Želja Vam se ispunila- uspeli ste se na dopobjedničko postolje, baš kao i četiri godine kasnije u Vancouveru kada je, zahvaljujući novostečenom samopouzdanju, Vaše drugo olimpijsko srebro u mojim očima imalo zlatan odsjaj.

Sada imam sretnih trinaest ljeta, a Vi još uvijek prikupljate odličja. Spartanski način života Vas - skijaškog virtuoza- nesumnjivo mi je bio najveći motiv za upuštanje u naporno, ali neodoljivo bavljenje sportom, točnije nogometom prije punih šest godina. Vjerojatno poznajete osjećaj pripremanja za presudnu utakmicu kada se, bez obzira na sve vanjske okolnosti, usredotočite samo na jednu misao. Koncentracija Vam je začahurena u njoj - u podsvijesti su svi mogući scenariji, ali ste sve brže, više i jače u tome. I jedva čekate kada ćete izaći na teren, pokazati što znate - i ništa drugo nije važno! Sport je za mnoge izvor zarade, no za nas sportske fanatike on je način življenja. Smisao bavljenja njime iz dana u dan sve se više gubi zbog zaokupljenosti novcem, što smatram pogubnim za moju generaciju. Nadu u bolje sutra crpim iz Vašeg lika, jer Vi ste živi dokaz da svijetom još vlada olimpijski duh, te da on na koncu uvijek pobjeđuje.

Najdraže bi mi bilo da mogu sa sigurnošću reći da će sport postati mojom profesijom, no u to ne mogu biti siguran. Ono što mogu ustvrditi je da ću do kraja svog bitka ustrajno živjeti za sport, te da ću jednom podupirati odgoj svoje djece u svjetlu kojeg vjetrovi pohlepe i materijalizma nikada neće ugasiti. Također želim iskoristiti sport kao sredstvo za upoznavanje novih prijatelja i ono najvažnije - da se klonim lošeg društva i zakona ulice. U svakom slučaju, želja mi je u nadolazećim godinama usavršiti kondicijsku spremu, poraditi na mišićnoj masi te unaprijediti vlastitu snagu i izdržljivost. Planiram do svoje petnaeste prijeći u kadetsku, a kasnije i u juniorsku ekipu svoga kluba. Nikad me neće napustiti vjera da se sve može postići radom i zalaganjem, jer kanim živjeti neugasla olimpijska načela koja me nikad neće izdati budem li slijedio ljude poput Vas.

Profesore moj, kad jednom okačite svoje skije o klin, volio bih da se visoko uzdignuta čela prisjećate svih svojih zasluženih odličja, mladih dana i prijateljstava koje ste, s gitarom u ruci, sklapali slaveći svaki svoj novi uspjeh. Dotle će najbolji odgovor na ovo moje pismo dati Vaše širenje čistog optimizma i životne vedrine na sva poprišta skijaških nadmetanja. Zbog toga Vam, u godinama koje tek predstoje, prvenstveno želim očuvanje zdravlja, da Vam u zdravom tijelu, kao i dosad, boravi zdrav duh, pa uz malo sreće, možda na sljedećim Zimskim olimpijskim igrama izborite kolajnu još blještavijeg sjaja! Znajte da Vas budno prati Vaš odani učenik,

Ivo Buhač, VII.a
OŠ Biograci
88224 Jare, BiH

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: