Na dvosatnom sastanku prisutni su iznijeli mišljenje o radu Haaškog tribunala i ukazali na, prema njihovom sudu, propuste koje Tribunal čini. Nijedno od udruženja nije bilo zadovoljno radom Tribunala iz različitih razloga.
Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša "Prijedor '92", je iznio nezadovoljstvo porodica žrtava zbog toga što se osuđenici za ratne zločine puštaju na slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne.
"Ono na što on može direktno utjecati kao predsjednik Suda i na šta Vijeće suda može utjecati, je donošenje samih presuda u kojima se uzimaju u obzir olakšavajuće okolnosti, ato je ono kada navode da neko kome se izriče presuda ima djecu, da je bolestan, star i slično. Otvoreno sam rekao da se to ne bi trebalo koristiti u slučaju ratnih zločinaca, jer onaj ko nije uvažio ništa od toga kada je presudio svojim žrtvama, zašto bi sad kao zločinac imao pravo na tu olakšavajuću okolnost. Na taj način će dobiti manju kaznu. Niko od tih zločinaca ubijene starce i djecu iz Prijedora nije poštedio i uzeo im godine kao olakšavajuću okolnost. Onda sam istaknuo kao problem i to što manju kaznu dobiju oni koji priznaju krivicu, a onda dok izađu iz zatvora kažu kako su priznali upravo radi manje kazne i da se nisu pokajali. To je slučaj sa Biljanom Plavšić", kaže Duratović za Klix.ba.
Meronu je postavljeno pitanje zašto u takvim slučajevima Haaški sud nije uveo neki vid mehanizma da se ratni zločinci nakon takvih javnih izjava ponovo vrate u zatvor.
"On je rekao da su troškovi suda ogromni i da to sve jedva izdržavaju. Kazao sam mu da mogu razumjeti da su veliki troškovi, ali da je to često izgovor za skraćenje postupaka. Isto je i sa nagodbama gdje oni u obrazloženju navedu da su zbog nagodbe smanjili troškove suda i ubrzali postupke, gdje se otvara prostor da se neko novi dovede i procesuira. Kakva je korist od te statistike? Sud ima stotine presuda, ali kakve one refleksije imaju na žrtve i lokalnu zajednicu. Nekada nam dođe da zamolimo da se prekinu svi procesi, da dođu neki odvažniji tužioci i sudije, pa da stvari urade kako treba. Recimo, kakva je korist ako privedete nekoga ko je učestvovao u ubistvu 200 ljudi na Korićanskim stijenama, on prizna da je to uradio, od 20 presuđenih godina on odleži 12 i pustite ga na slobodu, a mi i dan-danas tražimo žrtve u čijoj likvidaciji je on učestvovao. S tim se ništa nije postiglo osim što su se sudu smanjili troškovi. Nama ne trebaju takve presude", ističe Duratović.
Predsjednik Udruženja logoraša "Prijedor '92" navodi primjer kada je komandir smjene iz logora Keraterm osuđen na tri godine zatvora, a u vrijeme njegovog dežurstva se desio najveći masakr u Keratermu u takozvanoj "Sobi broj 3" kada je skoro 200 ljudi ubijeno. Komandir je odmah nakon izricanja presude pušten, jer je tri godine već proveo u pritvoru do izricanja presude.
"Pitali smo čemu to sve? Kada je u pitanju puštanje na slobodu nakon dvije trećine odslužene kazne, Meron je kazao kako postoji praksa suda već godinama da se to tako radi. Rekao je da on ne može kao predsjednik suda prekinuti tu praksu, jer bi bio optužen za diskriminaciju prema onima koje nije pustio ranije, a neki su već puštani na slobodu nakon dvije trećine kazne. Pito sam ga da li mu je bolje da ga zločinci optužuju za diskriminaciju ili žrtve? Neko mora prekinuti tu praksu, jer onda i sam Meron učestvuje u dijeljenju nepravde, a ne pravde", prepričava nam Duratović razgovor sa Meronom.
Neki od prijedorskih Srba koji su bili osuđeni za ratne zločine izašli su iz zatvora nakon dvije trećine odslužene kazne. Među njima je i Darko Mrđa, čije puštanje je Meron nedavno potpisao, a koji se sada nalazi u Prijedoru. Kako nam je rečeno, neki od članova porodica žrtava su ga već imali priliku vidjeti u tom gradu. Podsjetimo, Mrđa je učestvovao u ubistvu Bošnjaka i Hrvata na Korićanskim stijenama te je priznao krivicu.
Primjedbe na rad Haaškog tribunala su imala i lokalna srpska udruženja.
