BiH
4

Prije 24 godine zauvijek je otišao čuveni hodoljubac Zuko Džumhur

Piše: A. U.
Zuko Džumhur
Zuko Džumhur
Zulfikar Zuko Džumhur bio je bh. pisac, slikar, scenarist, karikaturist i, prije svega, hodoljubac. Prije 24 godine, 27. novembra 1989. godine, Zuko je sa prašnjavih svjetskih drumova preselio u legendu.

Zuko Džumhur je iza sebe ostavio 10 knjiga, više od 10 hiljada karikatura, a napisao je i scenarije za tri igrana filma i više kratkih filmova. Uradio je 35 scenografija za pozorište, a posljednjih 10 godina svog života radio je u TV Sarajevo kao pisac scenarija i voditelj serije "Hodoljublja".

Rođen je u Konjicu, 24. septembra 1920. godine, u uglednoj porodici vjerskih službenika. Osnovnu školu završio je u Beogradu, gimnaziju u Sarajevu, a potom i Likovnu akademiju.

Prve crteže objavio je u Narodnoj armiji 1947. godine, a od tada je sarađivao kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, Vetrenjači, Politici, Oslobođenju, NIN-u...

Jedna od njegovih najslavnijih knjiga je "Nekrolog jednoj čaršiji", koju je 1958. izdala sarajevska Svjetlost, a za koju je predgovor napisao Ivo Andrić. Džumhur je objavio deset knjiga, među kojima su "Pisma iz Azije",”Hodoljublja" te "Putovanje bijelom lađom".

Sa kamerom u ruci putovao je na sve strane svijeta te sa neviđenom jednostavnošću rušio sve granice i približavao čudesne strane svjetove. Putovao je Zuko svijetom, zapisivao i pričao, spajao ljude i rušio granice. Govorio je lagano, svima razumljivim jezikom te objašnjavao i najsloženije pojmove iz svijeta umjetnosti, prirode, geografije, historije, društva i politike. Zbog toga je bio blizak i cijenjen u svim slojevima društva, kako akademskim, tako i narodnim.

"Nisam ni nesavremen, ni nemoderan, pokušavam i uspijevam da volim vrijeme i adete u kojima trajem i duram, i koje je i jedino moje vrijeme, moji trenuci, moji dani, moje godine i moj dragi vakat", rekao je jednom prilikom Džumhur.

Preminuo je 27. novembra 1989. godine u Herceg Novom, a ukopan je tri dana kasnije, po vlastitoj želji, u rodnom Konjicu.

"Čega god se dotakao, postajalo je umjetnost. Nacrtana na salveti, na platnu, na papiru ili ono što je napisao ili doživio, propagirajući svoj privatni stil života, na koji su se svi lijepili kao mušice", govorio je o Džumhuru pisac Momo Kapor.