BiH
860

Prije 21 godinu šestero sarajevskih mališana ubijeno dok su se sankali

Klix.ba
(Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Porodica, prijatelji, poznanici te članovi delegacije Kantona Sarajevo položili su danas cvijeće na mjesto masakra u ulici Bosanska kod broja 4 u C fazi naselja Alipašino Polje, u znak sjećanja na šestero ubijene sarajevske djece, te na ovaj način obilježili 21. tužnu godišnjicu od njihovog stradanja.

Na to mjesto 22. januara 1994. godine pale su tri granate od čijih su eksplozivnih dejstava ubijeni: Jasmina Brković (1989), Mirza Dedović (1986), Admir Subašić(1986), Danijel Jurenić (1983), Indira Brković (1982) i Nermin Rizvanović (1981), dok ih je još šestero ranjeno.

Njihovu bezbrižnu igru i sankanje prekinule su granate ispaljene oko 13:40 sati sa agresorskih položaja koji su se nalazili na području Nedžarića.

“Danas bi ova djeca bili odrasli ljudi, ali neprijatelji im nisu dali priliku da dožive mir i slobodu, da se školuju, da dožive prve ljubavi i sve radosti koje imaju mladi“, kazao je ovom prilikom ministar Emir Hrenovica te pojedinačno naveo koliko bi godina imao danas svako od njih.

Upozorio je da je zaborav veliki grijeh i saučesništvo u zločinu i dodao da ovim i svim ostalim nevinim sarajevskim žrtvama dugujemo da ih nikad ne zaboravimo.

I ove godine, kao i svake prethodne, svojim kćerima Fatihu je proučio i cvijeće položio Dževad Brković u pratnji svoja dva sina rođena nakon preranog oduzimanja života Indiri i Jasmini.

Majka ni ove kao ni prethodnih godina iz zdravstvenih razloga nije bila u stanju doći na mjesto stradanja svojih djevojčica.

Tuga i bol vidna je na Dževadovom licu, ali dostojanstveno, u tišini, sa suzama u očima, zajedno sa svojim dječacima položio je dva buketa, jedan za Indiru, drugi za Jasminu, ali i za svu drugu ubijenu sarajevsku djecu, jer želi sačuvati sjećanje na svoje dvije princeze i sve nevine sarajevske žrtve.

Sve novinarske molbe za izjavom, uz izvinjenje, odbija. Ne može o svom najtežem životnom iskušenju pričati, jer riječima se i ne može iskazati sva bol, tuga i žal za njegovim najmilijim djevojčicama.

U prvom trenutnku isto je reagirala i Izeta Rizvanović ali se ipak, uz riječi da joj je svake godine sve teže i teže, prisjetila tog kobnog dana, kada su nakon nekoliko dana zatišja eksplodirale granate i prekinule mladi život njenom trinaestogodišnjem sinu Nerminu.

"Kada sam strčala sa 16 sprata, vidjela sam Nermina da leži, mislila sam da je u nesvijesti, međutim ubrzo su mi saopštili da je na mjestu ostao mrtav“, kroz jecaje i duboke uzdisaje kaže majka Izeta.

Na mjesto stradanja cvijeće su položile i delegacije Grada Sarajevo i Općine Novi Grad Sarajevo te Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992 - 1995. godine te komšije i prijatelji ubijenih.