Kratko nakon ustanovljenja Mastrihtskog ugovora, njemački teolog, univerzitetski profesor crkvene povijesti dr. Adolf Hampel napisao je 1993. godine knjigu “Maastricht umire u Sarajevu” uputivši tako jasnu poruku Evropi da je, zbog Sarajevu pod opsadom i BiH na koju je izvršena agresija, Maastricht doživio krah.
Dvadeset godina kasnije u izjavi za Fenu prof.dr. Hampel kaže da je ta ocjena i danas važeća.
"Moj prijatelj Rudolf Grulich i ja, smo iz razočaranja zbog ponašanja EU tokom rata u BiH, prije svega zbog embarga na oružje Armiji BiH, a koje je bilo neophodno za odbranu od agresije, napisali tu knjigu kao osudu propadanja političkog morala. Naša osuda je potvrđena događajima koji su slijedili. Dayton nije bio pravedno rješenje. Da bi se pronašao izlaz iz situacije, mora se početi od aktuelnog stanja", kaže prof. Hampel referirajući se na dvije decenije Maastrichta i 18 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Za aktuelno stanje u BiH, njenu opstojnost i približavanje EU, njemački profesor, koji je tokom rata snažno lobirao za suverenu i nedjeljivu BiH, zaustavljanje agresije, ubijanja, silovanja, etničkog čišćenja... kroz brojna predavanja, politički i teološki angažman, kaže da bez sporazuma, konsenzusa triju konstitutivnih bh. naroda teško da se može stanje popraviti.
"Problem BiH je u međusobnim odnosima triju etničkih i vjerskih skupina. Bez neke vrste sporazuma, teško da se može ostvariti približavanje EU. Vidim samo jedno rješenje, a to je po federalnom modelu Švicarske koji funkcionira već stoljećima, iako postoje poteškoće četiri različita jezika (njemački, francuski, italijanski, retoromanski). U BiH bi to bilo lakše provesti. Unatoč ranama iz nedavne ratne prošlosti, svaka etnička skupina mora odustati od vlastitog nacionalizma i šovinizma za zajedničko dobro. I EU može pomoći tako što će jasno pozvati Srbiju i Hrvatsku da se odreknu planova o aneksiji teritorija BiH", kaže prof. Hampel.
Podsjetimo, da je u dugoj historiji evropskog projekta Mastrihtski ugovor značio veliku prekretnicu zbog stvaranja jedinstvene valute, moćnog simbola i ključnog koraka naprijed u evropskoj integraciji. Međutim, 20 godina poslije EU teško pronalazi novi projekt koji bi podstakao izgradnju Unije, posustale zbog krize i rastućeg nepovjerenja građana, smatraju politički analitičari.
Ugovorom iz Maastrichta je ustanovljena Evropska unija na "tri stuba" - Evropska zajednica, zajednička vanjska i sigurnosna politika i pravosuđe i unutrašnji poslovi, kao kombinacija nadnacionalnog i međuvladinog pristupa, a tu strukturu je zadržala sve do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 1. decembra 2009. godine.
Mastrihtskim ugovorom uveden je koncept evropskog državljanstva i data je veća uloga Evropskom parlamentu.
Evropsko državljanstvo je omogućilo nova prava građanima, poput prava da se slobodno nastanjuju na području EU, da se kandiduju na evropskim i općinskim izborima u zemlji u kojoj žive, da uživaju zaštitu diplomatskih predstavništva drugih članica i da ulože peticiju Evropskom parlamentu i pritužbe zaštitniku građana.
