Vijence na spomen-obilježje položili su delagacija Općine Vogošća predvođena predsjedavajućom Općinskog vijeća Nadom Šućur, te predstavnici boračkih udruženja, porodica šehida, porodica nestalih iz općine Vogošća i predstavnici političkih stranaka zastupljenih u OV Vogošća.
Kako je predsjedavajuća OV Vogošća Šućur istakla u obraćanju, s ovog skupa je potrebno naglasiti da se ovakvo zlo više nikada ne dogodi, da nam je BiH jedina domovima i da trebamo živjeti u toleranciji i suživotu.
Kazala je da je "krivica" onih koji su stradali u logorima na području općine Vogošća bila jedino u tome što su vjerovali svojim komšijama i u suživot s njima te što su voljeli svoju općinu i BiH.
Ovaj skup održava se 5. maja, jer su tog dana 1992. godine, nakon pada naselja Svrake, počela privođenja i zatvaranja nesrba u logore.
Član UO Udruženja logoraša općine Vogošća Eset Muračević prisjeća se da je tada počelo odvođenje ljudi najprije u kasarnu JNA u Semizovcu, a zatim u bunker kod restorana "Kon Tiki" (poznatog i kao "Kod Sonje"), Nakinu garažu na Vogošćanskoj petlji, Planjinu kuću i druge logore.
Muračević je naveo da je kroz sve te logore prošlo oko 800 ljudi, i to ne samo s područja općine Vogošća, nego i iz Ilijaša, Hadžića, okupiranih dijelova sarajevskih općina, Sokoca i drugih mjesta.
Oko 400 ih je ubijeno ili odvedeno u nepoznatom pravcu, a samo na području općine Vogošća iz više masovnih i pojedinačnih grobnica ekshumirano je 213 osoba.
Muračević ističe da se još 63 Vogošćana vode kao nestali, ali da tom broju treba dodati i nestale iz drugih općina koji su prošli kroz vogošćanske logore.
Preživjeli logoraši i članovi porodica ubijenih logoraša su prepušteni sami sebi i država ih je zaboravila, izjavio je predsjednik Udruženja logoraša općine Vogošća Ahmed Hido.
On kaže da država nema razumijevanja prema ovim ljudima, a oni koji su i ostvarili neka prava dobili su samo minimum - 90 KM naknade ili penziju koja je nedavno s 290 smanjena na 260 KM.
Hido dalje upozorava da je izostalo rješavanje socijalnog statusa ovih ljudi te zdravstvena briga za ljude koji su pretrpjeli fizičke i psihičke posljedice zbog boravka u logorima. Također, nije im pružena nikakva pomoć u zapošljavanju.
Kao pozitivan izuzetak Hido navodi jedino Općinu Vogošća i načelnika Asima Sarajlića, zahvaljujući kojima se ovaj dan dostojno obilježava i koji su omogućili povremenu jednokratnu pomoć preživjelim logorašima i porodicama ubijenih logoraša Vogošće.