Nakon što je on u petak u direktnom ispitivanju kazao da je bio Al-Qaidin oficir u Bosni i Hercegovini i pripadao mudžahidinima, grupaciji koja nije prihvatala naredbe ni od koga osim od mudžahidinskih šefova, potvrdio je Delićevoj odbrani da tokom rata nikada nije bio prekršen Al-Qaidin stav: "Neka mudžahidini budu pod komandom mudžahidina; Bošnjaci pod komandom Bošnjaka; mudžahidini će surađivati s Bošnjacima, ali neće od njih prihvatati naređenja, nego samo prijedloge, mada i to mogu odbiti."
Ali Hamad je potvrdio da je ovim „Al-Qaidinim stavom“ opisao pravi odnos između Bošnjaka i jedinice El-mudžahid.
Ispitivanje ovog svjedoka braniteljica Vasvija Vidović je temeljila na dijelovima njegove objavljene knjige u kojoj je ispričao razne događaje, uključujući rat u BiH, te na dijelovima njegovih intervjua za njemački list Der Spiegel i iskaza datih istražiteljima 15. augusta 2006. godine.
Ali Hamad je kazao da dok je bio komandir jedinice u Bijelom Bučju, nikada od Armije RBiH, osobno, nije dobio nijednu naredbu, posebno ne pisanu.
Vrativši se na njegov iskaz od petka u kome je govoreći o komandantu 7. korpusa ARBiH generalu Mehmedu Alagiću, njegovo ime doveo u vezu s mudžahidinima - i to pri padu Jajca krajem 1992. godine, odbrana je upitala svjedoka da li bi njegovo mišljenje promijenila konstatacija da Mehmed Alagić do polovine januara 1993. nije uopće bio u Bosni.
„Ne bi“, odgovorio je, ali je u daljnjem ispitivanju o tome da li ima predstavu koji je korpus u prvoj polovini 1993. pokrivao srednju Bosnu odgovorio kako je njemu rečeno da je to 7. korpus i general Alagić, te da mu je to kazao „brigadir Asim“.
Na to je odbrana predstavila Pretresnom vijeću dokument „Naredba o postavljenju brigadira Mehmeda Alagića, komandanta 3. korpusa ARBiH, na dužnost komandanta 7. korpusa ARBiH“, koji datira od 26. februara 1994. godine i kojim je konstatirala da „Mehmed Alagić čak ni u februaru 1994. godine nije bio general, nego brigadir, pa ni komandant 7. korpusa, što predstavljeni dokument i pokazuje.
„Ne mijenjam svoje mišljenje“, glasio je svjedokov odgovor.
Ali Hamad je potvrdio u svom iskazu da muslimanski narod u BiH do 11. septembra 2001. nije ništa znao o Al-Qaidi i da „u ratno vrijeme domaći nadležni organi nisu znali da se radi o Arapima, pripadnicima Al-Qaide“.
Kazao je da ne zna jesu li komandanti jedinica ARBiH intervenirali u nekim prilikama kako bi mudžahidine spriječili u počinjenju krivičnih djela. Potvrdio je i to da su inicijative za borbene operacije dolazile od Armije RBiH, ali da mudžahidini ne bi u njima sudjelovali ukoliko ne bi dobili „zeleno svjetlo“ od svog šefa Vahidina el-Misrija.
U iskazu tročlanom Pretresnom vijeću kazao je kako je tokom operacija kojima je on zapovijedao saznao za neke neregularnosti koje su počinile njegove grupe, poput one kada je Ebu Handala htio ubiti Zuhdiju Adilovića, što Ali Hamad nije dozvolio. Ispričao je i o napadu na Vozuću kada je vodio u napad grupu i kada je srpski vojnik koji se želio predati ubijen od grupe koju je vodio Abidu-š-Šargi.
„Kasnije sam saznao da su ga ubili, pucali u njega i Abidu-š-Šargi mu je odrubio glavu“, kazao je Ali Hamad, dodajući da su na tog srpskog vojnika navjerovatnije pucali jer nije prestajao trčati s puškom uvis, te da ga je osobno želio spasiti ali da nije imao ovlasti. Ustvrdio je da je o svemu obavijestio kako majora Seada Rakića, koji je imao specijalnu jedinicu pod komandom Sakiba Mahmuljina, tako i samog Mahmuljina, ali da nijedan od njih nije ništa poduzeo.
Ali Hamad je ispričao i o tajnom, djelomično i javnom suđenju kojem je, prema njegovim riječima, bio izložen vojnom sudu Al-Qaide zbog svojih „buntovničkih stavova“ izraženih protiv ubijanja ranjenika, silovanja žena i sl., a koji ga je osudio na 20 dana zatvora. Ispričao je i to da su mudžahidini u Bosni imali policijski imunitet, da su se ponašali kao da je ovo njihova država, i da je to vojni i politički vrh ove države mogao spriječiti.
„Nemoguće da ARBiH, iako nije bila formirana, nije mogla spriječiti šaku mudžahidina. Mi strani mudžahidini imali smo policijski imunitet, imali smo podršku, ali ne znam od koga“, riječi su ovog svjedoka.
Na konstataciju odbrane da svjedok zapravo ništa ne zna o tome imunitetu i da samo nagađa, Ali Hamad je uvredljivo odgovorio: "Da ne znam ništa o tome, ne bi FBI došao da razgovara sa mnom. I ja želim znati ko je taj čovjek koji nas je štitio u Bosni."
Nakon što je negirao navode odbrane da mu je suđenje pred tzv. vojnim sudom Al-Qaide održano u Bosni ustvari zbog napastvovanja djevojčice, a ne onoga što je kazao, te nakon što mu se odbrana obratila riječima „gospodine Abdali, došli ste u BiH s imenom Abdali, a ne s imenom Ali Hamad“, svjedok je to protumačio kao želju odbrane da ga uvrijedi i negirao ime Abdali zahtijevajući da odbrana koristi ime navedeno na njegovoj knjizi.
„Ponovno se pojavila potreba da se pozabavim kredibilitetom ovog svjedoka. U ovom trenutku ću zaustaviti svoje kontraispitivanje. Postoje i drugi svjedoci“, kazala je Vasvija Vidović.
U direktnom ispitivanju u petak ovaj Bahrejinac je govorio o svome „organiziranom dolasku“ u Bosnu iz Afganistana gdje se priključio mudžahidinima i bio borac Al-Qaide pod komandom Osame bin Ladena.
Bivši komandant Generalštaba ARBiH Rasim Delić se tereti na osnovu komandne odgovornosti za ubistvo, okrutno postupanje i silovanje zarobljenih hrvatskih i srpskih vojnika i civila tokom sukoba u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. godine.
Suđenje Rasimu Deliću počelo je 9. jula 2007. godine na Sudu u Haagu. Tada je tužiteljstvo ICTY-a u uvodnoj riječi na suđenju istaknulo da je „bivši komandant Glavnog štaba Armije BiH general Rasim Delić znao za ubistva, mučenja i odrubljivanja glava koja su počinili mudžahidini nad bosanskim Srbima i Hrvatima u periodu od 1993. do 1995., ali nije preduzeo ništa da ih spriječi ili kazni“.
Za trodnevni pretres u Sarajevu Pretresno vijeće I ICTY-a se odlučilo na zahtjev optužbe, zbog specifičnih okolnosti u vezi sa svjedokom Alijem Ahmedom Ali Hamadom (1971.) iz Bahrejna, koji od kraja 1997. godine u zatvoru u Zenici zbog terorističkih aktivnosti u BiH. Osuđen je zbog aktiviranja autobombe u zapadnom dijelu Mostara. Služi kaznu od 12 godina i devet mjeseci, a ona mu je dva puta umanjivana. U Holandiju ne može ući jer mu je ta zemlja uskratila vizu.
Postupak u Sarajevu završen je nakon dva dana, a nastavit će se u ponedjeljak u Haagu.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
U Sarajevo na festival stižu predstavnici turističkih agencija iz 15 zemalja svijeta
