Iznoseći argumente zbog čega treba Lalovića proglasiti krivim, tužilac Munib Halilović rekao je da je optuženi 1992. pomogao dvojici vojnika da siluju svjedokinju S4 u školi “Miladin Radojević” u Kalinoviku, te da je u toj školi zastrašivao i terorisao nezakonito zatvorene civile.
“Optuženi je trebao da postupa sa dužnostima miliconera. Imao je obavezu da zaštiti civile i znao je da nepoznati vojnici kojima je pružao slobodan ulazak u školu nad njima vrše nasilje. Jasno je da nije želio spriječiti silovanje”, rekao je tužilac Halilović.
Državno tužilaštvo tereti Lalovića zvanog Ustaša da je, kao pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Kalinovik, dopuštao ulazak vojnicima koji su vršili nasilje nad nezakonito zatvorenim civilima u Osnovnoj školi “Miladin Radojević”, gdje je radio na obezbjeđenju zatvora.
Lalović je krajem augusta 1992. godine, kako se navodi u optužnici, dozvolio dvojici pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) da uđu u prostorije škole i siluju jednu zatočenicu.
U nastavku iznošenja završne riječi, tužilac je rekao da je Lalović zastrašivao i terorisao zatočene civile.
Prema riječima tužioca, Lalović je aktivno učestvovao i u uklanjanju četiri leša iz škole, te je uputio prijetnje smrću za dvoje maloljetne djece. Bez ikakvog razloga je, kako je rekao tužilac, zakivao vrata učionice gdje su smješteni zatočeni civili i tako im onemogućio vodu i odlazak u toalet rekavši da “mokre u ruke”.
Optuženi Lalović je u obraćanju Sudskom vijeću kazao: “Duboko se izvinjavam prema žrtvama iz Kalinovika. Najvjerovatnije ću biti osuđen, ali treba da se pravi krivci izvedu pred lice pravde”.
Žiko Krunić, branilac optuženog, zatražio je od Sudskog vijeća oslobađajuću presudu uz obrazloženje da “Tužilaštvo nije prezentiralo jake dokaze”.
“Lalović je bio najniže rangirani policajac. Njegove kolege su bile vođe smjene straže u školi i dužili su motorolu i odlučivali ko može ući u školu”, rekao je Krunić.
Branilac Krunić je kazao da osim iskaza Milana Lalovića, svjedoka Tužilaštva, čiji iskaz smatra iznuđenim, drugi dokazi Optužbe ne upućuju da je optuženi bio na straži u vrijeme kada je silovana S4.
Prije iznošenja završne riječi, Krunić je prekršio saglasnost datu na posljednjem ročištu da neće imati ništa protiv probijanja zakonskog roka od 30 dana do održavanja narednog ročišta. Međutim, Krunić je kazao da je dobio novi dokaz, izjavu svjedoka koja je data u drugom predmetu, te da, ukoliko je Sudsko vijeće ne prihvati kao dokaz, žalit će se zato što je probijen rok od 30 dana jer je riječ o oslobađajućem dokazu za optuženog.
Prema riječima branioca Krunića, u tom dokazu je navedeno da optuženi Lalović nije bio prisutan kada je zaštićena svjedokinja izvedena iz učionice, nakon čega je silovana.
Sudsko vijeće nije prihvatilo ponuđeni dokaz, pa je suđenje počelo ispočetka.
Prema zakonu o krivičnom postupku, ukoliko između održavanja dva ročišta prođe više od 30 dana, suđenje se mora vratiti na početak. Vrlo često, ukoliko se stranke u postupku slože da se neće žaliti, dođe do probijanja ovog zakonskog roka.
Na ponovnom suđenju, stranke su se složile da ne mora biti čitana optužnica, niti preslušavani iskazi svjedoka, te da se mogu iznijeti završne riječi.
