Dejan Ilić, Enver Kazaz i autor će govoriti o Školokrečini u kontekstu opštijih rasprava o obrazovanju, o vrijednostima i identitetskim obrascima, o faktoru obrazovanja u reformisanju postjugoslavenskih društava.
"Da se književnost u obrazovanom sistemu koristi kao sredstvo indoktrinacije nije ni teško ni jednostavno dokazati. Lako je, jer je nacionalizam na svojoj zaposjednutoj teritoriji bahat i neosjetljiv za interese i prava drugih, pa nema potrebe za mimikrijom, a komplikovano jer je odgovornost anonimno-kolektivna i prikrivena o podrazumijevanju da alternative nema. U tom prećutnom konsenzusu da je zadatak književnosti uzgoj patriotizma ne očekuju se pitanja o šteti koju trpe objektivnost, logika, istina, pravičnost, uopšte univerzalne ljudske vrijednosti. A kad se i ako se ona ipak uobliče, kome ih postaviti? Nastavniku, ili struci koja potpisuje udžbenik (autori, urednici, recenzenti, prosvjetno-pedagoški zavodi), ili autoritetima koji stoje iza nastavnih planova i programa (najčešće s Univerziteta)? I kako - otvorenim pismom, ili kroz parlamentarnu proceduru, ili telefonom direktno u program?" (Iz Školokrečine)