Iz moje perspektive
0

Predgrađa, nebuloze, pisoari i revizori

Piše: Nikola Bešlić (Sarajevo)
Ovaj tekst Sarajlija Nikola Bešlić napisao je prije 7 godina. Poslao ga je kako bi dokazao kako se na ovim, kako sam kaže, ništa neće promijeniti. Pročitajte još jedan interesantan tekst u rubrici 'Iz moje perspektive', ali pošaljite i vaš o sličnim ili drugim temama.

Nizama bijaše mlada i lijepa djevojka. Živjela je u predgrađu Dobrinja u olimpijskom gradu Sarajevu. Jednoga dana odluči ona promijeniti svoj život iz korijena. Uze lopatu i ode na obližnje brdo Mojmilo. Kad se pope, stade kopati. Dok je kopala, mislila je na svog prijatelja Nizama (koji je, uzgred rečeno, želio biti nešto više nego samo njen prijatelj - čitaj: ženik). Bio je pravi roker, a to je postao kad je čuo pjesmu ROCK´N´ROLL, grupe Led Zeppelin. Ta je grupa, uzgred, bila u Pola & Zagabria na njihovoj turneji 1997.-´98. No, grupu činjahu samo Jimmy Stranica i Robert Nasad.

Sad se vraćamo Nizami. Kopala je kad smo počeli analizirati njene maštovite snove i bogate predodžbe. Kopavši, začu nešto u žbunju. Pođe vidjeti što je, i ugleda malo stvorenje. Nizama ga upita da joj pomogne kopati, a ono reče 'VAŽI' (bio je to veliki hit britanske grupe Supergrass, koji je dosegnuo vrh sviju lista u Ujedinjenom Kraljevstvu kasne jeseni ´96.), no ne pomože joj. To podsjeti Nizamu da je na ovome svijetu većina ljudi (i stvorenja općenito) vrlo okrutna. Tako ona nastavi kopati sama pitajući se: GDJE JE TO SVE KRENULO NAOPAKO? (mali hit Oejzisa).

Konačno, udari ona svojom lopatom o nešto vrlo čvrsto. Bijaše to kutija. Otvori je, a divna ružičasta svjetlost stade se širiti svijetom. Ona nije bila ni približno brza kao obična svjetlost, no ipak se raširi po cijelom svijetu. Bijaše to svjetlo ljubavi, mira i razumijevanja. Zbog toga nastavi Nizama živjeti u sarajevskom multietničkom, multipluralnom i multivitaminskom društvu, i ne ubi se. Do kraja svog života živjela je vrlo sretno s Robijem, Svetoslavom, Nizamom i svim prikrivenim revizorima.

ZLO I NAOPAKO, I DALJE ŽIVE PREDGRAĐA, NEBULOZE, PISOARI I REVIZORI PRIKRIVENI IŠČEKUJUĆI SOCIJALNE TURBULENCIJE

Gospođa Nizama se nemalo iznenadila snom koji je sanjala prije nekih šest mjeseci. Ta, njezin muž jeste bio Nizam, a prošle su godine otkad se on ložio na Led Zeppelin. Naime, suprug ju je prije tri ostavio, umrijevši od gladi, a iz siromašnog neba (grč. uran) među sarajevskim svijetom su se počele širiti glasine (baš nekako u to vrijeme) o balkanskom sindromu. Sad je trebalo zauzimati pozicije pred vratima Predstavnika i boriti se protiv siromaštva zajedno s starim prijateljima Svetoslavom i Robijem. Na skupu su mnogi pričali o sindromu i njoj je bilo veoma drago što je dezinformacije o postavljanju jedno tarifnih satova mogla prenijeti Gringu i Isaku koje nije vidjela još od gimnazijskih dana. Prije izvikivanja parola i poziva na sveopći štrajk glađu umirovljenika, intoniran je NACIONALNI HIMAN (skladba alternativne rock skupine Radiohead, čije značenje i influence nije razumio Aznadar, inače sin gospođe Nizame, nekmoli ona sama).

Ono što je njoj bilo kristalno jasno jeste to da je ona mislila, dakle, još uvijek se nije pretvorila u sohu. Kontempliranjem je tako zaključila da će vraćanje stare sovjetske himne (s nešto modificiranim tekstom) imati ogromno značenje za direktan pogodak jedne vatrometne raketle u krov Narodnog kazališta u Sarajevu. Misaona spojnica tj. asocijacija za to je bila, naravno, Varšavski pakt.

Ovo uvezivanje asocijacija Nizami (sad smo na ti) je išlo fenomenalno. Taj svoj dar je zamijetila nakon što je na upit voditeljice kviza 'Kako je, naopako je', gospođice Lane: 'Kojoj vrsti životinja pripada emu?' (iznad koje je stajala slika iste (ne Lane već emua)) odgovorila potpuno tačno - ptica. Međutim, svoju darovitost Nizama nije mogla iskoristiti ni u vidu zahodskog papira jer se ista nije dala materijalizirati. Od nje također nije imala nikakve koristi ni na prosvjednom skupu koji je, uzgred rečeno, završio totalnim fijaskom.

Predstavnici Predstavnika su, naime, rekli što su njima kokuzni došli te neka razgule u pravcu Higijenskog zavoda, što oni nisu prihvatili te su nabrekli kao NAPLAVLJENO DRVO (treći singl nove brit pop senzacije Travis) svoj put preorijentirali u pravcu svojih domova. Nizama, razočarana, što je posjeti na njezin san, zaključi da što se više približava njegovom ostvarenju to je java sve jače po glavi handri. Pri ulasku u svoj hladni dom u Dobrinju dočekao je glas iz zvučnika (kojeg je do najveće razine pojačao Aznadar): ŠORŠA!!!. (Inače, bio to je glas Zacka de la Roche iz RATM-a u skladbi BULLS ON PARADE koji je izvikivao: SURE SHOT.)

Situacija je postala neizdrživa. Ne samo zbog krvi koja je zbog glasne muzike izlazila iz njezinih ušiju već i zbog toga što je vjetar puhao, a stanje u državi nije bilo nimalo naivno. Kao biber po pilavu došla je ona mala koja je na vrata zazvonila tražeći 2 KM za čišćenje stubišta. Nizama nije imala ni krupno ni sitno te je djevojčici zalupila vrata pred nosom. Samospaljivanje, let s najviše zgrade na Alipašinom ili započinjanje kavge s revizorima - šta je rješenje? Ipak, SVE ONO ŠTO NE MOŽEŠ OSTAVITI ZA SOBOM je važnije od MIRA NA ZEMLJI.

Napišite i vi tekst vama interesantne tematike, i pošaljite na našu adresu [email protected]