{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Povratak kući nakon 12 godina duge posjete

S
10.11.2008. u 10:23
0
8
Povratak kući nakon 12 godina duge posjete
0
Povratak kući nakon 12 godina duge posjete
Tajib Saltagić, Foto: Times Record News
Tajib Saltagić je 1996. godine prešao pola svijeta kako bi posjetio svog sina u gradu Wichita Falls u saveznoj američkoj državi Texas. Sada, 12 godina kasnije, vraća se kući. Priču o ovom nostalgičnom starcu donosi teksaški reporter Associated Pressa.
73-godišnji Bosanac proveo je više od deset godina noseći robu, igrajući tenis sa svojim sinom i sanjajući da se vrati u Sarajevo. Nakon što je dobio američko državljanstvo, omogućeno mu je da ostane. Ipak, on je odlučio da ode iz Texasa.

"Za mene je to veoma važno. Volim svoju zemlju", kaže Tajib koji ne žali za vremenom provedenim u Americi. Ipak, napravio je listu razloga zbog kojih se mora vratiti kući.

"Imam puno ideja", ističe i pokazuje na svoju glavu: "Ovdje sam 25-godišnjak."

U BiH je 35 godina radio kao arhitekta. Osmislio je izgled hotela i stanova širom Evrope, u Švedskoj, Italiji, Hrvatskoj. Radio je kreativan posao. U Wichita Fallsu zaposlio se u prodavnici hrane, pa u country klubu i vrtu svog prijatelja.

"Kažu vam - dobrodošli u Ameriku, pa vam daju fizički posao", požalio se Saltagić. "Mrzim kompjutere. Bill Gates je uništio moju profesiju. Kompjuteri ne mogu misliti."

Sin starca, Faruk Saltagić, vjeruje da je najveći problem njegovom ocu bio jezik te da zbog toga nije mogao mogao naći posao u svom polju.

"Kad je došao ovdje, nije znao ni riječi engleskog", kaže Faruk. "Kupus je bila prva riječ koju je naučio."

Saltagić stariji je sa kćerkom došao u posjetu sinu i planirali su tu ostati samo dva mjeseca. Ipak, njihovi planovi su promijenjeni nakon što im je kuća uništena u ratu.

"Izgubio sam sve", priča Tajib. "Nije bilo hrane, vode, posla."

Nije to bila jedina tragedija koja je pogodila ovu porodicu. Godine 1993. Tajibova supruga je poginula dok je radila u bolnici, brinući se o drugima.

"Kad su bombardovali bolnicu, ona nije odmah umrla. Rekla je doktorima da pomognu drugima", sjeća se Tajib kojem je prvo na umu da posjeti grob svoje supruge. Tek nakon toga će posjetiti svoju rodbinu i prijatelje.

"Bosanci vole spor život", ispričao je novinarima. "Mi sjedemo i pričamo satima. Ne kao kod Amerikanaca."

Ipak, brz život nije jedino na što se nije mogao navići.

"Amerikanci kao Elvis Presley, Evropljani kao Pavarotti. Ta muzika ima melodiju. Presleyeva muzika ima ritam, nema melodiju."

Na Tajibovoj listi je i bosanska hrana.

"U toku rata nismo imali dovoljno hrane. Jedan dan moja kćerka je dala našu hranu jednoj ženi koja nije imala ništa. Rekla je da će nas bog čuvati sutra", sjeća se starac. Pa iako je njegova kćerka bila ta koja ga je nagovarala da idu u Ameriku, bila je i prva koja se vratila. U Texasu je ostala tek godinu dana, a onda se vratila u BiH.

"Jedan dan se rasplakala i rekla da ide kući", kaže Tajib čija je kćerka također arhitekta i pokušava naći posao u zemlji u kojoj 44% stanovništva ne radi. Iznajmljuje porodičnu kuću da preživi.

"Popravila je kuću. Agresori su je uništi. I kuću i grad", sjeća se otac koji planira u politiku, ako ne nađe posao arhitekte.

"Prije rata nisam volio politiku. Mrzim rat."

Njegovom sinu je drago što Tajib ima šansu otići nazad u svoju zemlju, ali će mu veoma nedostajati.

"Navikao sam ovdje. Volio bih da on ostane, ali znam da će biti sretniji tamo. I kod mene se javi nostalgija. Ali tamo bih morao raditi 100 godina da izgradim kuću kakvu imam ovdje", priča Faruk koji je u SAD došao kao student na razmjeni još dok je išao u srednju školu. Nakon godinu dana provedenih u Kansasu, borio se sa mišlju da se vrati u zemlju koju više nije poznavao.

"Ono što se u Bosni desilo je genocid. To zovu i etničko čišćenje. Nisam se želio vratiti", priznaje a za oca kaže: "On nikad ne odustaje. Misli da je sve moguće."

Tajib vjeruje da čovjek treba živjeti da bi radio, a ne raditi da bi živio.

"Moj omiljeni košarkaški tim su Lakersi. Treba mi i odmor, ne samo rad. A ako arhitekti ne putuju, nisu dobri arhitekti. Treba mi inspiracija."

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: