"U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje…“
Vrijednost povelje za bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiva. To je prvi dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara, vladaru, tj. knezu, druge države kojom je ban Kulin regulisao trgovačke odnose između Bosne i Dubrovnika dajući dubrovačkim trgovcima u Bosni slobodu poslovanja bez ikakvog poreza.
Povelja je očuvana u tri primjerka. Dva primjerka se nalaze i danas u Dubrovniku, a treći primjerak nalazi se u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji.
Povelja je ujedno jedan od najstarijih spomenika ćirilićne pismenosti na području srednjovjekovne Bosne.