Građani Sarajeva nosili bijele trake
551

FOTO / Poruka Prijedorčanina: Moja želja je da naša djeca ne ratuju više

Piše: E. G.
(Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
Grupa građana i građanki danas se okupila ispred Spomen-obilježja ubijenoj djeci Sarajeva noseći na rukama bijele trake, kako bi na taj način odali počast žrtvama Prijedora i dali svoj doprinos globalnoj kampanji borbe protiv negiranja genocida.

Okupljeni u Sarajevu, ali i ljudi širom svijeta, koji su podržali kampanju, danas nose bijele trake, kako bi se izdvojili od onih koji poriču genocid, koji žrtvama žele oduzeti njihovo dostojanstvo i pravo na obilježavanje događaja u kojima su zatočeni i ubijani nesrbi u Prijedoru tokom rata, a naročito 1992. godine.

Solidarnost sa žrtvama

Prije 20 godina, nesrpskom stanovništvu u Prijedoru je naređeno da na svoje kuće stave bijele čaršafe te da prilikom izlaska iz kuće oko ruke nose bijelu traku.

“Tu sam danas i ovo je s moje strane simboličan gest iskazivanja solidarnosti sa žrtvama tortura, protjerivanja, silovanja i svega što se dešavalo Prijedorčanima nesrbima. Nažalost, Prijedor je jedan od gradova u kojim je izvršen genocid, to je danas sasvim jasno. To stoji i u optužnicama predstavnika najvišeg političkog i vojnog vodstva bosanskih Srba. Onih koji imaju status nestalih sa područja ove općine je više od 3.000. Najviše njih je bošnjačke nacionalnosti, ali zločini su izvršeni i nad Romima, Albancima, Hrvatima i drugim nesrbima koji su živjeli u tom gradu. Više od 2.100 njih je do sada ekshumirano, veći broj je i identificiran. U ovom momentu Institut za nestale traga za više od 900 Prijedorčana, koji se zasigurno nalaze u najmanje tri masovne grobnice i desecima manjih. Ono što mene brine jeste današnji odnos prijedorskih vlasti, koje na svaki način negiraju i pokušavaju sakriti istinu. Kada idete od Prijedora prema Banjoj Luci, ili na istok, vi nećete vidjeti te masovne grobnice, ali mi, koji smo uključeni u to, znamo da one jesu tu i gdje god se okrenemo vidimo jednu od njih”, rekao je Amor Mašović, član Kolegija direktora Instituta, te dodao da, uprkos svemu ovome, vjeruje da će Banja Luka i Prijedor imati jednog dana muzeje genocida.

U Prijedoru su otkrivene dvije najveće masovne gobnice po broju žrtava u njima, a to su Stari kevljani sa više od 450 žrtava i Jakarina kosa sa oko 350.

Muharem Elezović je bivši logoraš, koji se danas pridružio građanima Sarajeva u ovoj globalnoj akciji. Danas, kao i prije 20 godina, ponovo je na ruku stavio bijelu traku i sjećanja, tuga i suze su počele navirati.

Pričati možeš o svemu, ali ne i o ratu

“Teško je sada pričati o tome, pogotovo kada ne smiješ uvijek reći i boriti se za istinu. Posebno je teško kada jedna strana poriče istinu. Ja opet živim u Prijedoru i tamo o svemu mogu pričati, ali ne i o ratu. Tamo se danas dželati predstavljaju kao žrtve, a zločin koji su oni uradili se negira. U Drugom svjetskom ratu se ovo desilo Jevrejima, a sada nama. Moja najveća bol je to što se ne smije reći istina. Život i struktura stanovništva su se totalno promijenili. Sada ne možete ući u gostionicu i prijatelju glasno reći merhaba, morate biti tihi. Prijedor su naselili neki drugi ljudi, srpske izbjeglice, koje se prema nama ponašaju još gore u odnosu na prijeratne mještane, s njima još nekako i možemo. Mi smo sada tamo manjina, za 10 godina će nas nestati, ako se nešto ne uradi”, priča Elezović, koji je u ratu izgubio dva sina, dva bratića i brata.

O sudbini Prijedorčana svjedočio je i Halil Šljivar, kojem je sin ubijen, a on je bio u logoru Trnopolje. Halil je drhtavim glasom novinarima rekao koja je njagova najveća želja:

“Želio bih da se takav rat ne ponovi više nikome i nigdje, zamolio bih sve ljude dobre volje da se potrude da onaj, ko nam je sve to radio, bude kažnjen, a oni ljudi koji nisu činili zlo, bez obzira na naciju i vjeroispovijest, da mogu živjeti zajedno s nama, kao i prije, i da idemo zajedno u budućnost. Neka se nađe čovjek koji bi našu djecu poveo u budućnost i da više ne ratujemo svakih 30-ak godina”, priča Šljivar.

U okolici Prijedora se danas također organizuju slična okupljanja, ali u samom gradu to nije bilo moguće. “Vjerujemo da će se u Kozarcu veliki broj građana pridružiti ovoj kampanji zbog strukture tamošnjeg stanovništva”, rekla je Milada Hodžić iz Udruženja Izvor te podsjetila da je 23. maja Prijedorčanima bilo zabranjeno da postave instalaciju koja podsjeća na 256 ubijenih žena i djevojčica. Zabranu je, osim vlasti Prijedora, izdao i Stanislav Čađo, ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske.