VIDEO / Porodice ubijenih Mostaraca traže odgovornost Dijane Čuljak
Čuljkova je uhapšena u petak u Zagrebu i određen joj je jednomjesečni pritvor u zatvoru Remetinac zbog afere "CORE Media" u kojoj je krajem februara označena kao osumnjičena.
Zarobljavanje boraca Armije BiH iz ''Vranice'', a koje su izveli pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), prikazano je u prilogu novinarke Dijane Čuljak u emisiji ''Slikom na sliku'' HRT-a u maju 1993. godine, nakon čega im se bio izgubio svaki trag.
Posmrtni ostaci deset od ukupno 13 nestalih pripadnika Arije RBiH, inače nositelja najvećeg ratnog priznanja ''Zlatnog ljiljana'', pronađeno je u maju 2007. godine na lokalitetu Rimski bunar u Goranacima, zapadno od Mostara prema Širokom Brijegu. Oni su uz najviše počasti u maju 2008. godine ukopani na Šehitlucima u Mostaru, dok se za preostalom trojicom boraca još traga.
Predsjednica odbora roditelja i porodica zarobljenih i nestalih iz zgrade ''Vranica'' Azra Penava kazala je za agenciju Anadolija da ''moraju odgovarati svi koji su krivi za zločine i koji su mislili da im niko i nikada ništa neće moći''.
''A takva je i Dijana Čuljak! Čuljak snosi odgovornost za ovaj zločin. Ona je suučesnik u zlostavljanju i ubijanju naših najmilijih, ali i proganjanju porodica nestalih. Jer, poslije prikazivanja snimka na HRT-u svi smo mi imali dosta problema. Naši i životi naše djece su bili jako ugroženi. Bojovnici su nosili fotografije sa snimka iz priloga Dijane Čuljak i tražili naše porodice po stanove i kućama. Snimak je jako doprinio smrti naših najmilijih. To dokazuju svjedočenja i sa logora na Mašinskom fakultetu u Mostaru. Naime, poslije objavljivanja snimka mnogi su bojovnici dolazili u to mučilište i pitali gdje su oni što su snimljeni kod ''Vranice''? Istina je da je huškačka atmosfera koju je stvorila Čuljak doprinijela zločinu'', tvrdi Penava za agenciju Anadolija.
Podsjeća kako je Čuljak u svom prilogu borce Armije RBiH nazivala ''ekstremistima'' koji su u zgradi ''Vranice'' ''držali hrvatske civile'', što je, kako tvrdi Penava, zapečatilo sudbinu njihovih najmilijih.
Nadalje, Penava je najavila nastavak borbe za istinu.
''Razgovarat ću sa roditeljima i našim advokatom da se obratimo najvišim instancama u državi BiH da bi nam pomogli da se od Dijane Čuljak traži kompletna istina. Ona ima mnoge dokaze koje je prikupila prilikom zarobljavanja naših najmilijih. Želimo aktuelne vlasti u državi BiH potaknuti da nam pomognu u komunikaciji s vlastima Hrvatske'', napomenula je ona.
Porodice ubijenih i nestalih iz zgrade ''Vranica'' ogorčene su na činjenicu da odgovorni za zločin nad njihovim najmilijim do danas nisu procesuirani, iako je postupak započeo još 2002. godine.
''Problem je u sistemu kadija te tuži, kadija ti sudi. Kantonalni sud u Mostaru sve čini da se ne dođe do istine i pravde. Vrlo je bolno spoznati da jedna sudska instanca nije uspjela riješiti ovaj slučaj, iako ima toliko dokaza, snimaka i izjava. Činjenica da oni rade suprotno istini i pravdi jesu i presude Vrhovnog suda FBiH koji je do sada u više navrata vraćao predmet na ponovno suđenje, čak kažnjavao taj sud zbog odluka u našem slučaju, tražili su i nova sudska vijeća... Ali, šta očekivati kada je na čelu Kantonalnog suda Mostar Mladen Jurišić, čovjek koji je bio vojni tužilac HVO-a, onog istog koji je odgovoran za smrt naših najmilijih'', istakla je Penava, ponovo apelirajući na sve one koji išta znaju o zločinima nad borcima iz ''Vranice'' da konačno progovore u javnosti.
Bivši zapovjednik vojne policije HVO-a Mosta Željko Džidić, prvooptuženi za ratni zločin nad civilima i ratnim zarobljenicima iz mostarske zgrade "Vranica", pobjegao je u oktobru 2011. godine. Džidić je pobjegao uoči glavnog pretresa koji je na Kantonalnom sudu u Mostaru bio zakazan za 25. oktobra 2011. godine.
Ko su nestali iz ''Vranice''
Na mezarju Šehitluci 9. maja 2008. godine ukopani su: Alija (Osmana) Čamo (1965), Senad (Omera) Čehić (1964), Dževad (Osmana) Čolić (1970), Mimo (Mehe) Grizović (1971); Vahidin (Ilijasa) Hasić (1972), Dževad (Omera) Husić (1975), Zlatko (Safeta) Mehić (1974), Nenad (Slobodana) Milojević (1968), Fahir (Halila) Penava (1954) i Nazif (Hamida) Šarančić (1965), svi iz grupe Vranica. Esad (Mehe) Husić, nakon dženaze ukopan je u malom haremu u Fejićevoj ulici (Husić), dok je u Blagaju ukopan Sabit (Mehe) Aškraba. Još uvijek se traga za posmrtnim ostacima Hasana Balića, Feđe Huskovića i Šefika Pobrića.
Rusi skočili iz aviona s visine od 10.500 metara, testirali novi komunikacijski sistem
