Spadao je u onu vrstu ljudi koji su bojom glasa bojili vrijeme u kojem žive. Oni koji su slušali radio, hiljadu su puta čuli njegov baršunasti, barokni glas koji im pjeva sevdalinku ili čita vijesti. Đeza, kako su ga prijatelji zvali, otišao je tiho, blago, onako kako je pjevao i živio.
Izvođač je prve novokomponovane tuzlanske sevdalinke snimljene na gramofonskoj ploči pod nazivom "Tuzlanka se Sarajkama hvali", a pamtit ćemo ga i po interpretaciji sevdalinki „Razbolje se šimšir list“, „Bosno moja, lijepih planina“, „Djevojka sokolu zulum učinila“, „Pokidane strune“... Posthumno mu je dodijeljena nagrada "Davorin 2003." za afirmaciju originalne bosanskohercegovačke muzike.
Bio je i autor nezaboravnih tekstova i aranžmana velikog broja sevdalinki koje ćemo svakako baštiniti kao kulturno blago Bosne i Hercegovine. Sevdalinku je donosio maksimalno estetski i dikcijski, te na taj način opčinjavao sve Bosance i Hercegovce. Mnogi ga opisuju kao estradnog univerzalca, za kojeg se ne zna da li je bolje pjevao ili vodio programe. Njegovom odlaskom ostali smo siromašniji za jednog specifično-neponovljivog tumača sevdaha.
Pojedine novčanice od 10, 20, 50 i 100 KM se povlače iz opticaja, evo do kada ih možete zamijeniti
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
