Sjećanje na bh. umjetnike
0

Položeno cvijeće na grobove Reihana Demirdžića i Kemala Hrustanovića

Sarajevo-x.com
U znak sjećanja na istaknutog bosanskohercegovačkog glumca Reihana Demirdžića, delegacija Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, položila je danas cvijeće na njegovo vječno počivalište na groblju Bare.

Reihan Demirdžić je svoj prvi glumački nastup ostvario u sarajevskom Narodnom pozorištu 1943.godine, sa nepunih 17 godina, u predstavi "Mirandolina" Karla Goldonija, gdje ostaje do 1945.godine. U periodu od 1945. do1955. godine bio je stalni član pozorišnih ansambala u Šapcu, Titovom Užicu i Nišu, kada se ponovno vraća u sarajevsko Narodno pozorište, gdje svojim nastupima i fantastičnom scenskom transformacijom skreće pažnju na sebe.

Zajedno sa Jurislavom Korenićem, bio je koautor i igrao glavnu ulogu u kultnoj TV seriji "Karađoz". Igrajući lik Husametin-bega uspostavio je nove standarde i uveo nova glumačka sredstva, koja su i danas primjer posvećenosti poslu i glumačkom zanatu.

Glumac Rejhan Demirdžić je sa svojim kolegom Rudijem Alvađom stvorio dvije velike mitske zvijezde naše povijesti - Momu i Uzeira, po kojima su stanovnici grada Sarajeva i njihova publika prozvali tada novosagrađene i moderne nebodere na Marijin Dvoru, što simbolizira veličinu odigranih rola.

Za svoj umjetnički rad nagrađen je Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva.

Delegacija Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo položila je danas cvijeće u na grob Kemala Hrustanovića i na ovaj način obilježila treću godišnjicu smrti ovog istaknutog bosanskohercegovačkog filmskog i TV stvaraoca, scenografa i profesora.

  Kemala Hrustanovića će filmska i pozorišna publika u regionu pamtiti po izuzetnim scenografskim i kostimografskim rješenjima u velikom broju pozorišnih predstava i filmova. Jedan je od najznačajnih scenografa kojeg je bh. kinematografija ikada imala. Diplomirao je na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u Sarajevu 1969. godine i specijalizirao se za projektiranje enterijera sajmova i izložbi. Karijeru počinje na televiziji gdje 20 godina radi kao glavni scenograf TV Sarajevo. 

U tom periodu radio je scenografiju za seriju “Tale” za koju mu je dodjeljena godišnja nagrada Jugoslovenske radio-televizije za scenografiju, te za serije “Porobdžije”, “Kože” i “Aleksa Šantić”, kao i za dugometražni igrani film “Moj brat Aleksa” u režiji Aleksandra Jevđevića. Vrlo brzo se uključuje i u filmsku produkciju, i radi na filmovima “Gazija”, “Kuduz”, “Ovo malo duše”, “Sjećaš li se Dolly Bell”, “Praznik u Sarajevu” i mnogim drugim.

  Rat provodi u opkoljenom Sarajevu, gdje radi pri filmskoj kući “SAGA”  na kratkim, igranim i dokumentarnim filmovima, te arhivskom materijalu o Sarajevu tog vremena. Bio je aktivan i u pozorištu, gdje je osim scenografije radio i kostime. 

  Kemal Hrustanović sigurno ima najviše zasluga na obnovi bosanskog filma poslije agresije, gdje je praktično bio nezamjenjeniv. Radio je na filmovima “Savršeni krug” Ademira Kenovića, “Remake” Dine Mustafića, “Gori vatra” Pjera Žalice, “Ljeto u zlatnoj dolini” Srđana Vuletića i “Grbavica” Jasmile Žbanić. Smrt ga je zatekla dok je radio na filmu “Snijeg” rediteljke Aide Begić. 

  Osim na domaćim, Kemal Hrustanović je bio angažovan u koprodukcijama i produkcijama na stranim igranim filmovima, kao što su “Welcome to Sarajevo” Michaela Winterbottoma, “Karaula” Rajka Grlića i “Konjanik” Branka Ivande za kojeg dobija “Zlatnu Arenu” na pulskom festivalu. Dobitnik je i Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva.