"Krivična djela razbojništva karakteriše prijetnja, ili, pak, upotreba sile, odnosno fizičke snage, oružja ili oruđa, s ciljem sticanja protuzakonite materijalne koristi. Nažalost tokom 2009. godine, evidentiran je porast krivičnih djela razbojništva i teških krađa u odnosu na 2008. godinu“, kazao je na početku razgovora Mioković.
Meta napada, kada su u pitanju razbojništva su uglavnom kladionice i prodavnice. Neki od tih povratnika počine više desetina razbojništava u toku samo jedne godine. Međutim, veliki broj razbojništava i krađa počinjen je i na ulici odnosno kada su od građana uz prijetnju nožem ili primjenom fizičke snage otimane torbe, mobiteli....
Policija, prema riječima Miokovića, rasvijetli od 42 do 45 posto razbojništava, a u 80 posto slučajeva počinioci su povratnici u činjenju krivičnih djela.
"Počinioci su maloljetnici ili osobe mlađe starosne dobi, ovisnici o narkotičkim sredstvima, ali ne i uvijek, odnosno, među izvršiocima ima osoba i srednje i starije životne dobi. Dakle, nije problem u identifikovanju počinioca jer veliki broj njih mi otkrijemo, međutim, policija se susreće s nekoliko problema kada su u pitanju razbojništva. Prvo, kada uhapsimo počinioce, mi ih zadržimo 24 sata, a potom ih predamo nadležnom tužilaštvu, koje podnosi prijedlog za pritvor, a o kojem odlučuje nadležni sud. Nažalost, Krivični zakon Federacije BiH je takav da mnogim počiniocima se ne može odrediti pritvor, i to ne zato što tako hoće policija, tužilaštvo ili sud, nego zato što je Zakon takav, te se počinioci krivičnih djela puštaju na slobodu“, kazao je Mioković, dodavši da prije svega treba mijenjati Zakon ali to ne mogu ni policija, ni tužioci, ni sudije, nego vlade.
Problem je puštanje kriminalaca na slobodu
Prema njegovim riječima, kada bude postojao zakon po kojem policija, tužilaštvo i sudije mogu raditi odnosno po kojem počinioci krivičnih djela nakon razbojništava, krađa..., ne budu puštani na slobodu tada može bilo ko kritikovati rad policije, tužilaštva..., a dok je zakon takav kakav jeste i policiji, i tužiocima i sudijama ruke su vezane, a adresa za žalbe su institucije koje donose zakone.
Dodatni problem u BiH predstavlja i nepostojanje adekvatnih institucija za resocijalizaciju maloljetnika, te prenatrpanost zatvora, te mnogi osuđenici dok na slobodi čekaju na izdržavanje pravosnažnih sudskih presuda i dalje čine krivična djela.
"Prije agresije osoba koja je u tramvaju ukrala novčanik odnosno takozvani džeparoši su automatski išli u pritvor jer džeparenje kao i razbojništvo spada u krivična djela koja uznemiruju građane, a danas počine i po nekoliko razbojništava i na slobodi su. Naime, na području Kantona Sarajevo mnogo je više provala u automobile i krađa automobila nego razbojništava. Ali, razbojništvo je krivično djelo koje uznemirava javnost jer ako je neko uperio nož, pištolj ili fizički napao osobu, bez obzira što tom prilikom nije ukradena veća svota novca ili predmet veće vrijednosti, to je djelo koje uznemiruje javnost što je i logično i zato treba pooštriti sankcije za ova krivična djela“, kazao je Mioković, dodajući da u SAD-u osobe koje počine tri, četiri ili više razbojništava mogu biti osuđeni i na doživotnu kaznu zatvora, jer razbojništvo spada u jedno od najtežih krivičnih djela.
MUP-u KS nedostaje 230 ljudi
Prema riječima šefa Ureda policijskog komesara KS, jedan od načina da se smanji broj razbojništava jeste pojačiti rad na terenu što policija i radi koliko je u mogućnosti. Međutim, najbrojnija policijska stanica na području KS broji 215 uposlenika.
"MUP- u KS fali još oko 230 policijskih službenika. To nije problem iz 2009., to je problem od 2005. godine. Zbog ekonomske situacije, nedostatka sredstava..., mi nismo mogli upošljavati nove policajce do prošle godine kada je raspisan konkurs za 50, a prije dva mjeseca za još 50 policijskih službenika, a što će popraviti situaciju kada je u pitanju preventivno djelovanje“, kazao je Mioković.
Kladionice se trebaju i same zaštiti
Ali, prema riječima Miokovića, i vlasnici kladionica i prodavnica, koje su najviše na udaru razbojnika, moraju poduzeti određene mjere.
"U Sarajevu skoro u svakoj ulici ima po jedna prodavnica, a na dvije, tri ulice i po jedna kladionica. Koliko god se trudili da sve nadziremo, policija ne može stajati pored svake prodavnice ili kladionice. Određene preventivne mjere moraju da poduzmu i vlasnici. Naime, u kladionicama i prodavnicama nema zaštitara, video nadzor ako uopće postoji, slabog je kvaliteta, u objektima uglavnom rade mlađe osobe ženskog spola, ne postoje neprobojna stakla na pultu, novac nije adekvatno osiguran..., i logično je da su takvi objekti najatraktivniji za razbojnike“, kazao je Mioković.
I u ovom segmentu, prema riječima Miokovića, trebao bi biti donesen zakon koji bi bolje regulisao zaštitu tih objekata.
"Odgovorno tvrdim da su neke kladionice na području Kantona Sarajevo opljačkane i pet, šest puta. Međutim, u tim kladionicama i dalje rade djevojke koje svaki razbojnik može lako napasti, nema video-nadzora, niti fizičke zaštite. Da u kladionicama postoje zaštitari, tihi ili glasni alarm ili druga sredstva zaštite, razbojnici bi se teže odlučivali na pljačku tog objekta. Ne kažem da ih ne bi bilo, ali bi ih bilo manje. Postavlja se pitanje zašto vlasnici kladionica, jer su kladionice najviše na udaru razbojnika, ne poduzmu te mjere zaštite. Zar nije i u njihovom interesu da zaštite svoju imovinu“ kazao je na kraju razgovora Mioković.
Selektor Zmajeva Sergej Barbarez s Emirom Spahićem gledao utakmicu bh. lige
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
