Ministar Muhamed Budimlić
0

Policija u Kantonu Sarajevo treba biti puno efikasnija

Razgovarao: Nedžad Jamaković
Skupština Kantona Sarajevo prije nekoliko dana nije usvojila Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima KS, što smo iskoristili kao povod za razgovor s ministrom unutrašnjih poslova KS Muhamedom Budimlićem. Iznio je svoje viđenje zbog čega je Nacrt "pao" te, između ostalog, govorio o komunikaciji s komesarom Vahidom Ćosićem, o svom zahtjevu za pokretanjem istrage protiv samog sebe, kao i sigurnosnoj situaciji i kaznenoj politici.
Budimlić: Dorađeni Nacrt u proceduri već u januaru (Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Budimlić: Dorađeni Nacrt u proceduri već u januaru (Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima KS nije prošao na Skupštini KS, iako ste ga predložili kao "doprinos depolitizaciji policije". Kazali ste tom prilikom da je njegovo neusvajanje zapravo najveća pobjeda tog Nacrta, jer je "zbunio poslanike"?

Stekao se dojam da neusvajanje zakona, nažalost, nije bilo rezultat analize teksta Nacrta kod većine zastupnika, jer su se diskusije odnosile na ponavljanje teza koje su iznesene u medijima tokom nekoliko sedmica prije sjednice Skupštine. Međutim, većina izjava koje su pojedini mediji objavljivali ne temelji se na činjeničnom stanju, odnosno one nisu rezultat analize teksta podnesenog zakona i veliki broj njih je netačan u znatnoj mjeri. Zastupnici su mogli biti zbunjeni, jer su se čule oprečne izjave i stavovi o istom pitanju sa pozivanjem na evropske pravne izvore. Zbog toga sam isticao i smatram da zastupnici u Skupštini, koji jedini imaju legitimitet da raspravljaju i odlučuju o ovom pitanju, trebaju sagledati sve aspekte ovog zakona u interesu građana koje predstavljaju.

Da bismo unaprijedili pravni okvir koji treba stvoriti uslove za bolje rezultate policije koristili smo Evropski kodeks policijske etike (preporuka Vijeća Evrope), Međunarodno prihvaćene principe policijskog posla u demokratskoj državi (poznate kao Bon-Petersburški sporazum o restrukturiranju policije Federacije BiH), Komesarove smjernice, misije Ujedinjenih naroda, za demokratsko obavljanje policijskih dužnosti u Federaciji BiH) te OSCE-ov Vodič za demokratski rad policije. Prema svim ovim dokumentima, policija je dio sistema izvršne vlasti i odgovara civilnim strukturama vlasti.

Dakle, Nacrt je korak ka depolitizaciji i demokratizaciji policije, jer je u važećem propisu neprecizno postavljena odgovornost i odnos prema civilnim strukturama vlasti (zakonodavna i izvršna), pri čemu se ostavlja mnogo prostora za netransparentan rad pod (ne)odgovornošću nezavisnog odbora, za koji također ne postoje nikakve garancije da je depolitizovano tijelo, jer ga biraju i imenuju predstavnici političkih partija koje čine skupštinu. Ako bismo prihvatili tezu da se ovim zakonom policija politizira, onda je neminovan zaključak da sve zemlje okruženja, kao i većina zemalja u Evropi, imaju politizirane policije, jer su u tim zakonskim rješenjima mnogo veće ovlasti izvršne vlasti prema policiji nego što se predlaže našim Nacrtom zakona. Iako Nacrt nije prošao, ovim su stvoreni uslovi da se počnu mnogo ozbiljnije razmatrati pitanja, ko, kako i pod kojim uslovima provodi policijske ovlasti u ime građana. Policijske snage i mogu i trebaju biti mnogo efikasnije, što će se sigurno odraziti na opštu sigurnosnu sliku u Kantonu Sarajevo i Federaciji BiH.

Čak se i najveći protivnici Nacrta slažu da postojeći Zakon treba mijenjati. Kakva je budućnost Nacrta? Planirate li ga dorađenog ponovo slati na Skupštinu ili ćete čekati eventualno usvajanje federalnog zakona s kojim bi se kasnije usaglasili kantonalni zakoni?

Inicijativu za izmjene zakona iz oblasti unutrašnjih poslova pokrenuli su federalno i kantonalna ministarstava unutrašnjih poslova, a u ovim aktivnostima su učestvovali ministri, sekretari ministarstava i referentni eksperti iz oblasti krivičnog pravosuđa i kriminologije. Tekst zakona je rezultat naše prakse, evropske pravne stečevine i rezultata naučno-istraživačkog rada iz ove oblasti. Izvori za izradu zakona su bili važeći zakoni koji su stavljeni pod kritičku lupu, zatim tekstovi koji su rezultat različitih radnih grupa koje su radile na ovom pitanju prije ove inicijative te svakako najznačajniji evropski pravni akti.

U međuvremenu, dobili smo izuzetno afirmativno mišljenje Venecijanske komisije, kojim se u zaključku ohrabruje činjenica da smo pri izradi Nacrta zakona uzeli u obzir evropske standarde i praksu iz oblasti unutrašnjih poslova. Cjelokupan tekst ovog mišljenja bit će veoma dobra podloga za argumentirani osvrt na tekst Nacrta zakona. Izvještaj Venecijanske komisije će zasigurno otkloniti dileme koje su dolazile iz pojedinih izvora bez adekvatne argumentacije.

Također, dobili smo sugestije Evropske policijske misije od kojih su neke veoma korisne i sigurno će se naći u novom tekstu Nacrta, kao i sugestije Venecijanske komisije. Dakle, nakon što sve ove aspekte uzmemo u obzir, novi Nacrt zakona podnijet ćemo u proceduru u toku janura naredne godine. Na to da li će se u međuvremenu raspravljati o federalnom zakonu ne mogu utjecati, ali napominjem da se ova aktivnost od samog početka realizira uz saradnju svih kantonalnih i federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, tako će se i o tome voditi računa, naravno uzimajući u obzir ustavne nadležnosti ministarstva unutrašnjih poslova, koje se u kantonima bitno razlikuju od federalnog nivoa.

Ovo nije bio prvi put da nešto što Vlada KS usvoji ''padne'' na Skupštini koju, većinski, čine iste stranke koje čine i Vladu. Da li je SDP-SDA koalicija u krizi?

Ja sa svoje pozicije nemam mandat da to na taj način komentarišem, ali je sasvim opravdano postavljanje pitanja kako je moguće da neke od odluka donosimo uz konsenzus na Vladi, a onda pojedini zastupnici osporavaju donešene odluke i stavove. Meni bi to bilo prihvatljivo samo u situaciji kada se argumentirano iznose stavovi, no bojim se da su brojne rasprave vođene na spekulativnom nivou. Također, meni je u najmanju ruku čudno da su se pojedini visokopozicionirani policijski službenici u internoj komunikaciji oglašavali stavovima da pojedine stranke neće podržati ovaj zakon. Bojim se da političke pozicije stranaka iz prethodne vlasti imaju oslonac u pojedinim policijskim krugovima.

To sasvim jasno implicira mogućnost izuzetno jakog političkog utjecaja na pojedine policajce koji se protive donošenju zakona kojim bi se uveo transparentan i odgovoran sistem u oblasti unutrašnjih poslova. Trenutna zakonska rješenja omogućavaju individualan pritisak na pojedine policijske službenike od određenih interesnih grupa.

Policijski komesar Vahid Ćosić bio je također protiv Nacrta ističući kako se njime politika želi uplesti u rad policije. I to nije jedino pitanje u kojem se Vi i komesar ne slažete. Koliko je to neslaganje loše za sarajevsku policiju?

Temeljni principi ovog zakona su isticanje javnog interesa, civilni nadzor i kontrola policije te odgovornost u sprovođenju ustavnih nadležnosti iz oblasti unutrašnjih poslova, među kojima je svakako najznačajnije korištenje zakonski propisanih instrumenata kojima se seže u ograničavanje ili oduzimanje osnovnih građanskih prava i sloboda. Činjenica je da su odredbama zakona koji regulišu ovu oblast s početka ovog vijeka u Federaciji BiH načinjene fundamentalne greške i potpuno eliminisana civilna kontrola i nadzor nad jednim od organa formalne socijalne kontrole (policija).

Policijski komesar ima pravo da se ne slaže sa pojedinim odredbama ili tekstom u cijelosti, ali prema našem ustavnom i zakonskom okviru to nije mandat za koji je on imenovan. Naša skupštinska procedura usvajanja nacrta predviđa da se poslije njegovog usvajanja dobiju mišljenja od najšireg kruga zainteresovanih subjekata. Važno je šta ima reći o zakonu policijski komesar, ali je isto tako veoma važno šta o zakonu imaju reći i ostalih šest glavnih inspektora ministarstva, kao uostalom i svi policijski službenici. Ja sam veoma zainteresovan da čujem sva ta mišljenja i siguran sam da postoji znatan broj policajaca koji ne misle kao komesar.

Indikativno je što je spriječeno da zakon uđe u proceduru javne rasprave, kojom bi građani dobili priliku da se izjasne o zakonu. Što se tiče odnosa između komesara i mene, mogu potvrditi da postoje određeni problemi u komunikaciji, što je dakako loše. Komesar nije poštovao proceduru u određenim slučajevima poput imenovanja rukovodilaca u Upravi policije te u vezi s obukom policijskih službenika, stoga ja pozivam institucije koje ocjenjuju i rad komesara i moj rad, da u vezi s ovim pitanjima donesu određenme zaključke i rješenja.

Nedavno je objavljeno da kršite Zakon o visokom obrazovanju, jer i dalje radite na Kriminalističkom fakultetu u Sarajevu, bez ikakvog ugovora?

Prema svim aktima koji su doneseni tokom i nakon mog imenovanja, jasno i nedvosmisleno je navedeno da je moj angažman potpuno zakonit i bez sukoba interesa, što je svojim mišljenjem potvrdila i Centralna izborna komisija. Svaki građanin ili organizacija ima pravo svoju sumnju realizirati na način predviđen zakonom u smislu traženja informacija od skupštine, ministarstva ili fakulteta. Ja sam također, na početku, imao pitanja na koja sam dobio adekvatne odgovore i u tom smislu i dalje potpuno legitimno obavljam odgovornost ministra, ali i jednim dijelom učestvujem u realizaciji nastavnog plana i programa mog matičnog fakulteta. Za sve ovo, dakako, posjedujem i odgovarajuću dokumentaciju.

Je li pri kraju istraga koju ste pokrenuli protiv sebe nakon članka u Slobodnoj Bosni 'SDP-ova platforma: Pendrek za čovjeka'?

Nisam do sada imao nikakav zvanični i službeni kontakt po ovom pitanju, odnosno, niko me još iz policije nije kontaktirao u vezi s tim. Čekam ih s četiri fascikle i svom potrebnom dokumentacijom te očekujem da će se ovom istragom utvrditi istina, jer nije dobro da građani sumnjaju u osobu koja obnaša dužnost ministra policije.

Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com
Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com
Da li je, kako ste najavili u razgovoru za naš portal, urađena analiza nakon nereda između navijača Željezničara i Hajduka početkom oktobra i je li utvrđena policijska odgovornost?

Nekoliko dana nakon događaja primio sam informaciju koja je sačinjena u Upravi policije i prema zaključku Vlade Kantona Sarajevo proslijedio sam je Koordinacionom tijelu Kantona Sarajevo za davanje preporuka za sistemsko programiranje aktivnosti na polju ''Reakcije na nasilje u svakodnevnom životu''. Čekamo rezultate analiza koje provodi ovo tijelo, koje se obratilo i klubovima, zaštitarskim agencijama i ostalim nadležnim institucijama. Svakako nije dobro da analiza traje ovoliko dugo, ali ne bi bilo dobro ni da se ne sagledaju svi aspekti ovog događaja, odnosno da analiza bude paušalno urađena.

Kako gledate na sigurnosnu situaciju u Sarajevu, gdje nisu malobrojne pucnjave, krađe, paljenja automobila..., odnosno nema značajnih pomaka otkako ste ministar?

Osnovna težnja novog zakona i jeste da unaprijedi oblast unutrašnjih poslova u kojoj je temeljna oblast policijskog djelovanja. Naime, smatramo da policijske snage mogu i trebaju u svojim aktivnostima biti mnogo efikasnije i mnogo efektivnije, a jedan od osnovnih preduslova za to jeste unapređenje pravnog okvira za djelovanje policije.

Kada govorimo o efikasnosti, onda se misli na ograničene rezultate koje policijske snage u Federaciji i Kantonu postižu u oblasti otkrivanja i rasvjetljavanja najtežih oblika krivičnih djela, kao što su krivična djela protiv službene dužnosti i korupcije, krivična djela protiv privrede i okoliša te organizovani kriminalitet. Posebno se očekuju bolji rezultati u provođenju zakona koji regulišu oblast javnog reda i mira, sigurnost saobraćaja te nabavljanja, držanja i nošenja oružja i municije.

U javnosti preovladava mišljenje kako se počiniocima krivičnih djela izriču blage sankcije iako Krivični zakon predviđa znatno oštrije kazne? Dijelite li to mišljenje i možete li s pozicije ministra utjecati na ovu pojavu?

Efikasnost sistema krivičnog pravosuđa zavisi od brojnih faktora. U lancu reagovanja na proptivpravna ponašanja nalazi se čitav niz institucija, koje svojim djelovanjem ili nedjelovanjem, odnosno načinom djelovanja u znatnoj mjeri kreiraju sigurnosni ambijent, ali i utječu na stanje kriminaliteta u zajednici. Veoma važna su pitanja koliko će policija biti uspješna u otkrivanju krivičnih djela i počinilaca, koliko će tužilaštvo podnijeti optužnica i koliko će optužnih prijedloga uspjeti dovesti do pravosnažne osude, i svakako je važno pitanje koje sankcije po vrsti i mjeri će izreći sudovi, vodeći računa o propisanoj svrsi kažnjavanja.

U konačnici, možda i ključno je pitanje da li ovo naše društvo ima institucije i kapacitete da realizira izrečene sankcije. Bojim se da postoji veliki broj krivičnih djela i ostalih protivpravnih ponašanja, koji ostane neregistrovan i koji policija ne otkrije, također se bojim da veliki broj predmeta s kojima se suočavaju tužilaštva prevazilazi kapacitet i potencijal ovih institucija te da na sudske odluke utječe i činjenica da imamo ograničene mogućnosti da izvršavamo neke propisane sankcije. Navest ću samo primjer poteškoća u izvršenju novčanih kazni ili odgojnih preporuka i odgojnih mjera za maloljetne počinioce krivičnih djela. Kada se na sve ovo doda i pasivnost građana i ostalih društvenih subjekata koji bi trebali aktivno sarađivati sa nosiocima formalne socijalne kontrole, onda je sasvim jasno s kojim poteškoćama u suprotstavljanju kriminalitetu se suočavamo.

Na sudsko odlučivanje o vrsti i mjeri sankcije ne mogu, niti trebam utjecati, ali mogu i moram utjecati na stvaranje boljih uslova za djelovanje policijskih snaga, koje su i ključni državni i društveni organ u borbi protiv kriminaliteta. Efikasniji rad policije, i po kvalitetu i po kvantitetu, dovest će do boljeg pozicioniranja krivičnog gonjenja, a samim tim i do uspješnije sudske kaznene i uopšte sankcione politike. Dakle, pozicija ministra je veoma važna i odgovorna, ali da bi se realizirala moraju postojati objektivne predispozicije da ministar i vlada te u konačnici skupština, imaju uopšte mogućnost realizirati javni interes građana. Nova zakonska rješenja su upravo tako usmjerena.