Podvizi naših ljekara u ratu su postali poznati širom svijeta
Promotori monografije su prof. dr. Tatjana Ljujić-Mijatović, akademik Ejup Ganić te Stjepan Kljuić. Recenziju prof. dr. Ljujić-Mijatović je pročitao moderator Rinko Golubović, budući da ona nije mogla prisustvovati. "Tokom opsade Sarajeva, ova je bolnica bila jedan od glavnih, a ponekad i jedini dostupan punkt za prijem i zbrinjavanje ranjenih, povrijeđenih i bolesnih građana. Podvizi naših ljekara postali su poznati širom svijeta, a bolnica, iako konstantno granatirana, nijednog momenta nije prekidala rad", navela je Ljujić-Mijatović.
Dodala je kako je prvi u bolničkom timu za vrijeme opsade bio rahmetli dr. Abdulah Nakaš, čije ime bolnica danas nosi, i bez čijeg je spomena ova priča neodrživa. Naglasila je kako su i u tako teškim uslovima, od proljeća '92. do proljeća '96., u ovoj bolnici na svijet došle 1.854 bebe. Recenziju akademika Ganića pročitala je njegova kćerka Emina, budući da je njen otac na poslovnom putu. Akademik Ganić je naveo kako je današnja Opća bolnica u ratu dijelila sudbinu grada i njegovih stanovnika te da su ljekari radili u nemogućim uslovima dan i noć. Kako se branila Bosna
Podsjetio je kako je i sam bio pacijent bolnice u junu 1992., kada je operisao slijepo crijevo. Te noći, kada je došao u bolnicu, odvijala se bitka na Žuči i ranjenici su pristizali...
"Prepoznaju me, pitaju jesam li ranjen, brinu za mene u svojim najtežim trenucima... Nakon operacije su me smjestili u poseban apartman, i u tom haosu insistiralo se na nekom redu, na prividu normalnosti. Nakon 20 minuta jak projektil pogađa pola metra iznad prozora sobe okrenute prema Vracama. Utrčava medicinsko osoblje i dok me nose u podrum, govore: Ovo je dojava, petokolonaši rade... U podrumu ranjenici govore ljekaru i sestri "Pazite njega". Mojoj boli daju prednost nad svojom. Bože, kako je to neobično i strašno, od njih neustrašivo. Svaki njihov pogled meni je velika čast, obaveza...", naveo je Ganić, dodajući kako je i nakon rata agilni menadžment ove bolnice vodio proces obnove vrlo efikasno.
"Mlađe generacije trebaju pažljivo čitati svaku stranicu ove monografije, jer to su autentični fakti i priče o tome kako se branila Bosna, kad je bilo najteže", zaključio je akademik Ganić.
Stjepan Kljuić je istakao kako odluka vodstva Opće bolnice da priredi hroniku o radu ove najstarije medicinske ustanove u BiH tokom agresije predstavlja poseban poduhvat. "Nije to samo svjedočenje o humanizmu i hrabrosti njenih radnika, to su i najupečatljivije slike stradanja građana Sarajeva i mnogo više i od toga - to je hronika barbarstva, surovosti, svireposti i izljeva mržnje agresora prema svemu što je sarajevsko i bosanskohercegovačko", istakao je Kljuić pozivajući da ova monografija bude barem fakultativno štivo u školstvu, posebno onom u oblasti medicine.
Izložba učenika Zavoda Mjedenica
"Danas, na našu veliku žalost, iz obrazovno-odgojnog sistema potpuno jr namjerno izostavljeno razdoblje agresije, imena agresora i razlozi napada na državu BiH. Stoga, ova hronika će biti jedna od rijetkih edicija iz koje će se mlade generacije moći upoznati sa istinom, a nama starijim sudionicima tog vremena će biti podsjećanje na hrabrost, snagu i ponos našeg Sarajeva i domovine nam Bosne i Hercegovine", zaključio je Kljuić.
Glavni i odgovorni urednik monografije, direktor Opće bolnice, Bakir Nakaš je istakao kako je ovo djelo pisano riječima običnog čovjeka, kako bi bilo prijemčivo za širu javnost. "Monografija se sastoji iz osam poglavlja i dva priloga. U njoj su tekstovi, slike i originalni dokumenti iz ratnog perioda. U prvom prilogu su izvještaji iz medija, a u drugom je i spisak svih uposlenika, od ljekara do tehničkog i drugog osoblja, kao svjedočanstvo o ljudima u bijelom, o opsadi i najtežim trenucima Sarajeva i BiH", kazao je Nakaš, zahvalivši svojim saradnicima i ljudima koji su učestvovali u stvaranju monografije.
U okviru promocije u holu Upravne zgrade bolnice otvorena je i izložba radova učenika Zavoda za specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica, koji su pozdravljeni gromoglasnim i dugim aplauzom. Likovni kritičar Vojislav Vujanović je, otvarajući ovu izložbu, istakao kako su djeca ove radove pravila kroz igru, ega oslobođenog svih stega. Vujanović je zahvalio rukovodstvu Bolnice što je baš ovu izložbu odlučilo predstaviti u okviru vlastite promocije.
