Jedni nude platformu, a drugi sastanak. Jedni odbili sastanak, a drugima je platforma tek popis nečijih želja. Ponude su dakle cementirane, ali opet otvorene i sa jedne i sa druge strane, klikću akteri s ekrana.
Prva četvorka iz Federacije BiH, tzv. treći blok, samoidentificiran kao bosanskohercegovački i proeuropski, a prozivan od herceg-srpske četvorke i medija im za unitarizam i prikriveno velikobošnjaštvo, poziva se na platformu i odbija sastanak jer herceg-srpska četvorka ne nudi konkretan dokument. Četvorka iz Herceg-Srpske pak ne daje pet para za platformu jer ima neke druge planove.
Ikebane vs.autentični
I tek što zamalo ne posvjedočismo čudo neviđeno - formiranje etno-nacionalnog tripleta vlasti sa najjačim unutaretničkim "velikim koalicijama“ do sada, kad odjednom dok si rek'o keks, obresmo se između dvije vatre – četvorka se jedna namjerila drugoj. Jedni, onako sve s platformom, precizni, objektivni, odmjereni, otvoreni, proeuropski i realni, a drugi na sav glas dobronamjerni, otvoreni isto, bez platforme doduše, ali posvećeni autentičnom predstavljanju konstitutivnih naroda u vlasti. Ne zna čovjek kome bi povjerovao i kome bi se priklonio.
Jedni mediji kažu da "platformisti" imaju pakleni plan majoriziranja nebošnjaka, a drugi mediji skloni antiplatformistima da herceg-srpska družina radi na, kako se to često kaže već uvriježenim rječnikom, disoluciji države, pukoj podjeli fotelja i drugih vrsta djelidbe predizbornog šićara.
Prosto, čovjeku dođe da povjeruje kako mu se valja opredijeliti između dvije četvorke jer osjeća da mora i da mu život i smrt ovise o tome. U procesu opredijeljivanja valja početi od imena i prezimena. Ako je nositelj imena Jovan, ne priliči mu da je za platformu. Pobogu, pa to je maslo stranaka iz Federacije! Zar da bude prezrena ikebana!? Još veća je ikebana ako je Stjepan koji se prodao za par fotelja, izdavši "autentične" i stolne. Ako se neko pak zove Mujke, onda mu platforma ne gine.
Na antiplatformskoj strani nema niko "naš“, a ovamo su i njegovi i ovi što ih baš i ne voli, pa nije toliko strašno. Gdje bi Mujke za njima tamo i njihovim "mini Karađorđevom“. Nema blok svojih, a i ne treba mu, misli Mujke. Ima ovamo i poneki Jovan i Stjepan, dobro je. Njemu je bitna država.
Padne mu teško kad čuje da herceg-srpske stranke u svojim atarima postavljaju podobne pripadnike manjinskih konstitutivnih naroda. Prigovara na prigovore mini-karađorđevaca da platformisti nemaju "autentičnih“ predstavnika i brani autentičnost jovana, stjepana i ostalih u svojim redovima.
Rat za duše
A šta ćemo sa sejdićima i fincijima? Gdje će se oni opredijeliti u vremenu kad se četvorka jedna namjerila drugoj? Dilema važi i za sve one kojima vlastito ime i prezime, etnička i kulturna odrednica i sredina u kojoj živi nisu defaultni i ultimativni faktori za opredijeljivanje u stanju izloženosti medijskoj hajci za duše građana, biti na jednoj ili drugoj strani. Unitarizam ili disolucija? Stare dileme sa starim i prežvakanim opcijama i akterima. Europa, NATO i BiH po svaku cijenu ili RS bez BiH, pa ako treba i bez Europe i NATO-a po svaku cijenu, treći entitet po svaku cijenu pa makar, ne znam ti šta.
Sve to tako izgleda i sve bi tako trebalo izgledati dok žele, igraju i podvriskuju kolovođe ove sve jasnije i sve izraženije šizme na političkoj sceni u zemlji. Kao dva vrtloga, ove dvije suprotstavljene struje pokušavaju usisati sve pred sobom. Izbacuju kolebljive elemente koje ometaju rast i razvoj u smjeru jedne zadane ose, zbijaju, ojačavaju i prestrojovaju redove. Kako se stvari zakuhavaju, posebno se ljudi od javne riječi moraju paziti šta pišu i govore. Samo i jedna pogrešno konktekstualizirana riječ ili fraza može ih koštati pa da budu izloženi javnom linču, blaćenju ili gnusnim prijepiskama, nijemom čaršijskom zamijeranju i prijeziru kao prema izdajniku, fašisti ili podlom unitaristi i ljubitelju preglasavanja. Shodno imenu i prezimenu, već se može pretpostaviti kako će javno iznošenje argumenata u korist platformista ili antiplatformista, utjecati na etiketiranje svakoga ko se usudi da iznese svoje mišljenje ili analizu o ponuđenim opcijama dva stranačka bloka. Bit će kriv šta god napiše i kaže, ili jednima ili drugima.
Zapravo, napetost ove vrste trajat će koliko i domaća medijsko-informativna histerija oko aktualnih postizbornih, već pomalo iscrprljujućih produžetaka. Obzirom da su argumenti u ovako započetom klasičnobosanskom verbalnom naguravanju, gotovo pa sporedna stvar ili samo dekorativini kamičci na dobro utabanim i zacrtanim stazama, valja onda tek izračunati omjer podobnosti i iskoristiti nečiji javni istup kao materijal za ocjenu njegove upotrebljivosti u vremenu kada se četvorka jedna namjerila drugoj.
Kičeraj i šabloni
Čini se onda da je badava nevladinom sektoru potpisivati peticije za širu javnu raspravu i učešće građana u famoznoj ustavnoj reformi kada će i njihov glas, ma kakav bio, biti svrstan tek kao sićušan kamičak, bliži jednom ili drugom pogledu. Zucne li Jovan o jačanju institucija države, bit će prodana duša i prijatelj ljubitelja ukidanja Republike Srpske, a Mujke, ako i pomisli o Bosni iz tri administrativna dijela, haman bit će gori od Fikreta Abdića. Ma šta Abdića, od Karadžića i Mladića zajedno! O trećem entitetu, ne smije ni pomisliti. Sa RS-om mora. Takva je sudbina. Ali od pomisli na treći entitet, njega kao Mujketa, trebao bi prekriti osip. Stjepan bi stvarno morao prelomiti i povjerovati da je čas kucnuo. Ili sad, ili nikad.
I sve bi to bilo normalno da nije jedne sitnice - zdravog razuma koji nas, htjeli-ne htjeli, tjera da iz osjećaja odgovornosti prema sebi i budućnosti naših potomaka bez kompromisa sagledavamo situaciju, mjerkamo i promišljamo, bez prava na luksuz šablonskog i predvidivog pristupa suprotstavljenim koncepcijama u skladu sa dobro uhodanim ovdašnjim politikantsko-medijskim kičerajem i bez straha od prijezira aktera jednog ili drugog pola zadojene i zapjenjene javnosti.
Lepa Brena u dobrom raspoloženju stigla u Sarajevo kako bi obavila probe za spektakl u Zetri
