Blaženi graditelji mira
142

Pisma iz ratnog Sarajeva su donosila spas: Živi smo

Piše: A. Dž.
(Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
Kada je u decembru 1992. godine, u jeku ratnih stradanja, u Sarajevo ušlo 500 humanitaraca talijanske organizacije "Blaženi graditelji mira" niko, ni oni sami, a ni stanovnici opkoljenog Sarajeva, nisu slutili koliko će to promijeniti njihove živote.

Za nekoliko dana, tačnije 10. decembra, obilježit će se 20 godina od takozvanog Marša 500 "Solidarnost mira u Sarajevu", kada je grupa humanitaraca ušla u grad pod opsadom. Jedna od onih koja je tog 10. decembra ušla u opkoljeno Sarajevo bila je i Lisa Clark. S velikim emocijama prisjeća se tog perioda.

"Željeli smo Sarajlijama pokazati da smo uz njih, da razumijemo njihove patnje i našim dolaskom im poručiti da nisu sami. Ako su ih vlade naših zemalja zaboravile, narod nije. Našim dolaskom smo im to htjeli i pokazati", kaže Clark za Klix.ba.

Humanitarci su došli sa željom da pomognu građanima opkoljenog grada, a jedna od njihovih aktivnosti bila je spajanje ratom rastavljenih porodica dostavljanjem pisama.

"Kada bismo se sretali sa izbjeglicama oni bi nas molili da njihovim najmilijima javimo da su živi. Govorili bi 'Možete li mojoj porodici odnijeti papir sa dvije-tri rečenice. Samo da znaju da smo živi'. I tako smo postali spona između porodica", ističe Clark. Dodaje da su volonteri išli od kuće do kuće i dostavljali pisma.

Nakon što su građani shvatili da pisma stižu na destinaciju, broj pisama je zapanjujuće porastao, a na kraju su došli do broja od 500.000 pisama koja su poslali i podijelili. Neka od njih mogu se pogledati u Katoličkom školskom centru na prigodnoj izložbi nazvanoj "Pisma iz ratnog Sarajeva".

Suzana Zečević se, zahvaljujući humanitarcima iz organizacije "Blaženi graditelji mira", također uspjela javiti svojoj majci nakon nekoliko mjeseci po odlasku iz Sarajeva.

"Ta pisma su nas spasila!", ističe Zečević koja je bila među volonterima Blaženih graditelja mira u Padovi. Kaže da su njihove kancelarije u Italiji bile mjesto susreta brojnih Sarajlija koji su saznavali informacije o svojim najmilijima.

Zanimljivo je da su pisma iz opkoljenih dijelova grada stizala tako što bi prvo išla za Beograd, zatim za Padovu u sjedište organizacije, a zatim bi ih humanitarci donosili u Sarajevo.

"Jedno pismo s Ilidže je uz nas prevalilo stotine kilometara da bi stiglo u Sarajevo, ali je ljudima komunikacija bila veoma važna. Bili su je željni informacija pa im nije smetalo", kaže Clark.

Obilježavanje 20. godišnjice od Marša 500 bit će nastavljeno sutra. U KŠC će biti organizirano druženje članova ove organizacije s predstavnicima vlasti.